Kozić nam je ispunio obećanje, Partizan u svom muzeju čuva pehar Trofeja Marjan osvojenog 1978. na Starom placu

Nekidan je Partizan proslavio veliku obljetnicu, 80. rođendan, formiran je 4. listopada 1945. godine.

Nije nas briga u ovom trenutku što se Partizan osnovao armijskim ukazom, kao posljedica i nakon što se Hajduk kao ratni tim Jugoslavenske armije, odmah poslije rata usprkos pozivu i ponudi odbio preseliti iz Splita u Beograd.

Nije nas briga ovom prigodom ni da su „crno-bijeli” u početku imali crveno-plave dresove i da im je danas to rezervna garnitura sasvim slična Hajduku, o čemu smo i pisali.

Ne obraćamo pozornost ni što im je u trenutku bio predsjednik dr Franjo Tuđman, kao čelni čovjek ukupnog Jugoslovenskog sportskog društva Partizan, a kasnije je postao hrvatski predsjednik i utemeljitelj Republike Hrvatske kakvu danas poznajemo i živimo.

Nego vam želimo reći ovo: sjećate se nekidan da smo razgovarali s Refikom Kozićem, standardnim lijevim braničem nogometaša Partizana? U rasponu od osam godina, od 1972. do 1980. Kozić je igrao za njih, današnji stanovnik američke Floride i svoje Pule istodobno, svjedok je posebne epohe sedamdesetih. Pričali smo s njim o koječemu dotičući se dakako i najjačeg od svih Hajduka tih sedamdesetih i „slučaja Maksimović” iz 1976., rane na srcu svakog hajdukovca....

Ako se sjećate dobro je, lijepo od vas, ako ste taj intervju zanemarili, šteta je vaša.

E, pa Refika smo tada zamolili: otići ćete u Beograd na proslavu, zar ne i ajde, molim vas, uđite u Partizanov muzej, tamo je navodno zauvijek pohranjen Trofej Marjan što ga je Partizan osvojio u gradu pod Marjanom, na Starom placu 1978. godine!

Partizana je vodio Ante Biće Mladinić, Hajduka Vlatko Marković i Stanko Poklepović, a treći sudionik bila je švicarska Lausanne, nju je na turnir doveo Miroslav Ćiro Blažević. Ćiro je još uvijek bio malo poznat, nije još bio niti trener Rijeke, a tek će četiri godine kasnije Ćiro u Maksimiru zavijoriti šampionski bijeli šal s Dinamom.

Pristade Kozić, ako kako bude mogao, rado će nam pronaći trofej. I slikati se s njim.

Rečeno-učinjeno: evo Kozića s Hajdukovim Trofejom Marjan što su ga partizanovci Biće Mladinića osvojili na Starom placu u zimu te 1978. godine i brižno ga čuvaju u svome muzeju kao vrijedan pokal, uspomenu na velik uspjeh, kao što je i red.

Hajdukov Trofej Marjan živ je i zdrav, jedan od pokala osobita izgleda u trajnom je vlasništvu Partizana!

Prvog dana turnira te zime 1978. Hajduk je svladao Ćirine Švicarce sa 3:1, a drugog dana (Hajduk je uvijek sebi uzimao srednji dan pauze, da se dobro odmori) Partizan je od Lausanne bio bolji čak sa 3:0.

Trećeg dana borbe za trofej Partizanu je zbog gol-razlike s domaćim Hajdukom bio dovoljan i remi, što se i dogodilo, sa 1:1 pokal je osvojio Mladinić, a ne Hajduk, podigao je „kantu” kapetan Momčilo Moca Vukotić na žalost Hajdukove publike!

Ima tih pokala nekoliko, Hajduk je stvorio turnir 1974. i silno se trudio da ga svaki put i osvoji. Jednom je brazilsku Vasco da Gamu silno ojadio i tukao je na silu uz suđenje Stipe Glavine sa 2:0 tog ljeta 1981. godine... Samo da pokal ne otputuje preko Atlantika u Rio de Janeiro, niti u Zagreb Dinamu koji je bio treći sudionik. Dinamo je tada prvog dana turnira šokirao Hajduk svladavši „bijele” sa 2:1 na pravoj fešti, na debiju Blaža Sliškovića i oproštaju Ivice Šurjaka od bijelog dresa, Šurjak je otišao u Paris St. Germain i „ostavio” Hajduk Sliškoviću. A Dinamo porazio hajduke i zagorčio im feštu. E, ali čekaj, još se dva dana ima igrati!

Dinamo je potom izgubio od Vasca i trener Dinama Ćiro Blažević bio je strašno, baš strašno ljut kako mu je to sudio Splićanin Davor Zekan...

I onda je trećeg dana Hajduk svladao Brazilce i ipak osvojio svoj trofej, iz naizgled bezizlazne pozicije!

E, ali, prethodno, 1978. Hajduk nije uspio. Hajdukov turnir osvojio je Partizan. Isti podvig kasnije je ostvario, usred vrućeg Splita i francuski Bordeaux. I to dvaput. Žirondinci, u ta doba česti gosti Poljuda, osvojili su turnir 1982. i 1986. (taman su kupili braću Vujović), dok je Banik iz Ostrave bio pobjednik 1987. godine.

Zagrebački Dinamo osvojio je pak Trofej Marjan 1989. godine, konačno, nakon toliko pokušaja i zacijelo ga i oni čuvaju u svojim maksimirskim vitrinama.

Nakon gašenja turnira od 1990. do 2001. obnovio se turnir u dvije poljudske zime, osvojio ga je Hajduk 2002. i to ukupno po 12. put, a 2003. pobjednik je bila reprezentacija Poljske i Trofej Marjan tako ode u povijest.

Osamnaest izdanja, jednom bilo, sad se spominjalo.

Usput rečeno, kronologije radi, Kozić je tih dana 1978. bio ozlijeđen, pa je lijevog beka za Partizan igrao Borislav Đurović, ali to i nije bitno. Hvala Refiku na trudu, uspomeni i nadasve lijepoj slici s Trofejom Marjan u rukama, usred Partizanova muzeja!