Nekad imaš "pegulu", nekad sreće. No, kažu da se na kraju u sportu u ukupnom zbroju prije ili kasnije sve to skupa nekako "iznivela", dođe na svoje.
Nije Hajduk ukleti klub, makar bi neke traume kroz koje prolaze navijači stvarno dale mislit‘. Nije. Teren je kada se gleda šira slika uvijek samo ogledalo stanja u klubu. Ne samo onog u momčadi, treninga, nego zbroj svega. Možeš se jednu-dvije utakmice "provući", pa i dio sezone, ali na duže staze to tako ne ide.
Zamislite da ste navijač Hajduka, košarkaša Splita i simpatizer Liverpoola. U utorak navečer dođeš živčan doma jer su "žuti" prokockali plus 15, odnosno plus četiri i posjed u zadnjoj minuti. I onda sjedneš, večeraš i na TV-u gledaš kako aktualni prvak Liverpool od uvjerljivog zadnjeg na tablici Premiershipa već budućeg drugoligaša Wolverhamptona prima gol kojim je poražen u 94. minuti. Sve ti (ponovno) prisjedne. Taman sutra kad malo dođeš sebi, gledaš u srijedu navečer (novi) Hajdukov "harakiri". Hajduk je ipak nešto posebno, i po emocijama, ali i po ovom drugom.
Kad će se više to sve vratit?
Što je Hajduk izgubio u nevjerojatnom preokretu u četvrtfinalu kupa u srijedu u Rijeci, kada je u sudačkoj nadoknadi poveo 2:1 i činilo se išao prema pobjedi, pa pogotke za preokret na 2:3 i eliminaciju primao u 108. i 110. minuti... Svi drugi su male bebe za Hajduk. Ali, po onoj gore navedenoj računici to bi mu se kad-tad negdje trebalo i vratiti. Kad će se to više, bar počet "refavat"?
Dok navijači "bijelih" željno iščekuju da se taj nagomilani dug sreće prema Hajduku valjda u visini vanjskog duga Grčke barem dijelom počne vraćati, nadaju se već od nedjeljnog prvenstvenog s Dinamom na Poljudu, javnost, ljuti navijači, razočarani igrači, mediji... Svi traže krivce.
Jedni ih nalaze u sucu koji je zaista bio katastrofalan, ali na način da je najviše oštetio nogomet. Bolje je sudio kada je tek kročio na terene HNL-a, kada smo mislili da je nada, nego sada. Drugi ih nalaze u pojedincima na terenu, zbog skrivljenog penala, pogrešnog dodavanja,... loše frizure.
Treći u treneru Gonzalu Garciji, a on je pak bio među onima koji se nakon susreta na Rijeci bavio pričom o sucima, kao i neki igrači, ali kažu i da suci nisu "presudili". Nemojte se tu sve skupa pogubiti. Četvrti ih vide u osobi koja je previdjela da Dario Marešić nema pravo nastupa i tako otežala Garciji i momčadi posao, što je bio ogroman gaf... Još samo fali da se i za ovo okrive mediji, ali to je valjda samo pitanje vremena.
Uostalom, staro je hrvatsko pravilo da je uvijek netko drugi kriv. To je valjda uklesano u kamenu i doneseno na ove prostore u vrijeme seobe Hrvata u tamo nekom sedmom stoljeću.
Deja vu Maksimira
A bilo je i osoba koje su prozivale čak i – navijače. A nije prvi put. Ta "računica", konstrukcija je jasna. Tiče se nevjerojatno duge sudačke nadoknade.
Sudac Patrik Kolarić na isteku regularnog vremena pokazao je da će se igrati 14 minuta sudačke nadoknade zbog brojnih VAR provjera, ali i toga što su navijači u nekoliko navrata pretvorili Rujevicu u "Teheran". Prednjačili su Hajdukovi koji su u finišu drugog poluvremena, kod rezultata 1:1. U stilu Sandre Elkasević (ponovno) su kroz ogradu dobacivali raketama čak i na onu suprotnu polovinu travnjaka. Srušili su valjda rekord mitinga u Rijeci.
U petoj minuti nadoknade koja bi se valjda svakako zbog VAR provjera igrala zabio je Hajduk za vodstvo od 2:1. U zadnjoj od najavljenih 14 minuta sudačke nadoknade koja vjerojatno bez pirotehničkih prekida ne bi toliko trajala, Ron Raci skrivio je penal, realiziran u 18. minuti dodatka. A u 20. minuti nadoknade je Hajduk primio još jedan gol nakon lanca pogrešaka koji je započeo Filip Krovinović, ‘dežurni Pedro za sve‘. Kao, tada se kod oba primljena gola ne bi niti igralo da nije bilo dugog prekida zbog navijačkog divljanja.
A onda se povlači i paralela na još jedan nevjerojatno sličan ovosezonski Hajdukov susret, s još jednom "rekordnom" nadoknadom. S rezultatom ravnom porazu, makar to formalno nije bio.
Prije gotovo točno tri mjeseca, 6. prosinca prošle godine, Hajduk je golom Michelea Šege dugo vodio 1:0 u Maksimiru. Do 12. od najavljenih 13 minuta sudačke nadoknade. Tada je igrače i navijače Hajduka golom za izjednačenje šokirao Arber Hoxha. I tada je tolika nadoknada velikim dijelom bila rezultat prekida zbog navijačkih pirotehničkih incidenata. Na južnoj tribini na kojoj je smještena i Torcida bila je pripređena velika bakljada.
Umjesto minus četiri minus sedam
Tada se ukupno odigralo 19 minuta sudačke nadoknade, u srijedu na Rujevici čak 22. Ne bi se u obje utakmice koje usmjeravaju ovu sezonu sigurno igralo toliko dugo da nije bilo navijačkih izgreda i bacanje pirotehnike u teren.
Po toj logici, da je tada Hajduk pobijedio umjesto tih 1:1, Dinamo bi sada imao bod manje, Hajduk još dva više. Razlika sada ne bi bila velikih sedam nego dostižnijih četiri boda. Ali to je – Hajduk. Da nije ovo, da nije ono... Kao i ova konstrukcija. Ma tko zna uopće što bi bilo da se igralo po standardnih pet, šest, sedam minuta nadoknade.
Najlakše je sad upirati prstom i reći krivi su (tada ili sada) navijači, Krovinović, Kolarić, Garcia, čovjek koji bi trebao znati propozicije kupa... Tko zna što bi bilo i kako bi se stvari razvijale da su možda nadoknade bile manje. To je sve teško gatanje.
Nisu krivi navijači. Nisu navijači. Ali mora svima biti jasno, sve isto više-manje vrijedi i za Krovinovića, Racija, Garciju, Kolarića... Odnosno su svi navedeni zaslužni kada je nešto dobro, onda valjda vrijedi i obrnuto, zar ne? A možda već u nedjelju krene "payback time", možda se sreća napokon malo osmjehne Hajduku. Vrime je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....