Dražen Mužinić, legendarni Frfa, nogometaš zlatne generacije Hajduka i reprezentativac Jugoslavije sedamdesetih dao je opširan intervju za srpski Sportski žurnal. Novinar Zlatibor Repić posjetio ga je u Splitu, ciljano je išao potražiti Frfu, jer koliko znamo, a znamo, svaki put oko Nove godine kad dođe u grad pod Marjanom, kolega Repić spoji ugodno i korisno, potraži stare asove. Lani je pogođena meta bio Zlatko Vujović, a ove Mužinić.
Sportski žurnal je posvetio Mužiniću obiman prostor, smjestio ga i na naslovnici, a mi prenosimo neke dijelove i osobito zanimljive Frfine rečenice.
Dva su naslova koja krase intervju. Na naslovnici Frfa tvrdi kako još uvijek sanja suca Maksimovića, a svakom koji nešto zna o Hajduku jasno je o čemu se radi, dok je glavni naslov usporedba dva velika trenera pa kaže:
- Ivić je bio vizionar, a Miljanić diplomat.
U tekstu između ostaloga piše i ovo, kao odgovor na pitanje ide li u Poljud i kako komentira stanje u Hajduku:
- Nisam bio odavna, od odlaska u penziju (krajem siječnja slavi 73. rođendan, op. a.). Ne sviđa mi se situacija u Hajduku. Političari su dozvolili da se ovako vodi klub. Bio sam za privatizaciju, jer bez kapitala nema budućnosti. Klub prodaje mlade igrače ne bi li mogao da isplati osobne dohotke – smatra Mužinić.
Kako vidite utjecaj politike, pitao ga je novinar?
- Ne dozvoljava se privatizacija i na taj način se država dodvorava navijačima. Kad se pojavio Tomislav Mamić kao potencijalni vlasnik nije mu dozvoljeno da kupi većinu dionica. Da je on ili netko drugi gazda u Hajduku ne bi se ovako radilo. Uložio bi se novac, talentirane igrače zadržalo duže u klubu i kad dođe vrijeme prodalo za veći novac...
Činjenicu da Hajduk dva desetljeća nije prvak smatra tragedijom za Hajduk i grad Split. Pričao je i kako je za Hajdukov uspon bilo bitno razdoblje šefovanja Ivića, te kako je za reprezentaciju debitirao 1974. protiv SSSR-a u Zenici (0:1) i odmah čuvao Olega Blohina. Miljanić je bio zadovoljan i standardno ga je zadržao u sastavu.
Podsjetio se i epizode kad je tretiran kao vojni bjegunac, jer umjesto da se javi na odsluženje vojnog roka tog ljeta 1980. godine otišao je u Norwich. Imao je sve papire da je zbog proširenog srca oslobođen služenja Armije, ali mu je ipak stigao poziv kad je već imao potpisan ugovor u džepu s engleskim klubom. Otišao je u Englesku, umjesto u kasarnu.
Nakon tri godine na sudu je izborio svoje pravo:
- Po povratku bio sam uhapšen, ali bez lisica. Rekli su mi ovi što su me priveli na vojni odsjek vi ste uhapšen, ali ćete se braniti sa slobode. Sužavamo vam kretanje na 10 kilometara uokolo Splita. Pitao sam može li to biti 10 nautičkih milja da mogu doći mirno do svoga Supetra. Mislili su da ih zezam, namrgodili su se. Onda su shvatili i dopustili ograničenje kretanja na 20 kilometara. Naposljetku je sud utvrdio da nisam vojni bjegunac.
Pa da sad ne prepisujemo cijeli intervju koji je dostupan kod kolega iz Žurnala, evo još detalja odakle mu nadimak Frfa, tko mu ga je dao?
- Mario Vušković, djed Luke (i starijeg mu brata Marija, opo. a.) sadašnjeg igrača Hamburgera. Bahato se ponašao na treningu, nisam mogao to da istrpim. Udario sam ga nogom u guzicu, a on mi je odgovorio da se ponašam kao neka frfa... Što to znači, nitko nije znao, pitao sam ga jesam li onda kriminalac ili nobelovac? Svi su se smijali, a suigrači su me otad prozvali Frfa i tako je ostalo. Ni danas ne znam šta je to frfa!
I još detalj, za našu dušu, na pitanje tko je za njega najbolji nogometaš Jugoslavije, odgovorio je kao iz topa:
- Brane Oblak. Bio je neviđen profesionalac i mogao neprestano da primjenjuje Ivićev presing - rekao je za Frfa za Sportski žurnal.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....