Legenda Hajduka: ‘Pustite Valenciju i Dnjepar, nijedan gol nije ravan onome Rijeci...‘

Ne, nema kraja. To su takvi dani, prosinački. Hajdučki almanah širom je rastvoren. Tek smo spomenuli Valenciju i tri gola Ivana Gudelja u famoznoj predstavi 4:1 protiv snažnih Španjolaca, a kad tamo već 11. prosinca dolazi godišnjica Dnjepra.

Znate ono, svi u kaljuži, prosinac 1985., trener Stanko Poklepović, a Gudelj kao jaružalo, razvalio je sve suparnike, pretrčavao ih kao od šale i bilo je 2:0 protiv Dnjepra za kojeg su igrali i Oleg Protasov i Genadij Litovčenko, Ukrajinci iz tada Sovjetskog Saveza, svi su bili tada „zbornaja komanda”, nisu ratovali, niti spominjali Holodomor.

Protasov i Litovčenko bili su zvijezde Eura 1988. u SR Njemačkoj, a tada u dresu Dnjepra, bili su mali miševi protiv giganta Gudelja.

Znate, često ratujem na temu tko je bio bolji nogometaš u sredini terena Dražen Mužinić ili Ivan Gudelj, volim obojicu, nadasve štujem, mlađa generaciju ne zna za Frfu i njima je Gudelj Bog što je apsolutno razumljivo. Nisu nikad ni bili na Starom placu di je Frfa dimio.

A kad izvlače argument za Gudelja onda je to parada u blatu protiv Dnjepra i oba gola za 2:0 plasman u četvrtfinale Kupa UEFA tog prosinca, pače 11. prosinca 1985. godine.

Ivan Gudelj nas je pak nazvao i kaže:

- Pratim kako me slavite i pomalo mi je i neugodno. Ali, kad već spominjete golove, nijedan nije ravan onome kao kad sam protiv Rijeke isto tako sredinom osamdesetih solo-akcijom zabio pogodak.

U pravu je, igrali su Hajduk – Rijeka, 18. kolovoza 1985., a Gudelj je bio Maradona. Uzeo je loptu, tj., balun na centru i onda u slalomu prošao sve i zabio golčinu. Jedini gol za pobjedu 1:0.

- Taj mi je najdraži. Pustite Valenciju i Dnjepar, protiv Rijeke je gol moje karijere – iskreno će Gudelj, bez lažne skromnosti.

U redu, kad on tako kaže.

A na današnji dan 11. prosinca se rodio i Stipe Ilić, na Visu 1940. godine i ima 85. rođendan, a za prvu momčad Hajduka zaigrao je 1958. i do 1965. upisao je 219 nastupa te postigao 10 pogodaka. Bio je i član, trener Neretve, te kasnije Zagreba. Poznat je bio igrač obrane s početka šezdesetih, britak i pametan, ali to je ukupno bio slabašan Hajduk, čemu Stipe nije bio ni najmanje kriv.

I sad ono najmanje lijepo. Povijest se piše pobjedama, ali i porazima. Recimo u zimu 1955., Hajduk je branio titulu prvaka, ali otišao mu je Vladimir Beara u Crvenu zvezdu i to nije bila više ista momčad, iako su tu još uvijek bili i Bernard Vukas i Frane Matošić. I došla je Vojvodina na Stari plac i bilo je – alo?! – 6:1 za Novosađane?!

Taj se poraz nekako minorizira i utopio se u hvaljenju generacije Hajduka pedesetih, baš ono zaboravlja se, bio je nevažan, jer Hajduk je bio i ostao pri dnu te sezone i sad tamo neka Vojvodina ih porazila, niti nije član „velike četvorke”. Ubrzo će Bajdo u Bolognu, a kapetan Frane objesit će kopačke o klin. U prvi plan u povijesti izbija stalno poraz 1:5 od Dinama 1972. kad je ono Fikret Mujkić zvani Pike briljirao u dresu Dinama na Starom placu i kad je Dinamo slavio svoju najveću pobjedu u utakmicama u Splitu.

No, tog 11. prosinca 1955. Vojvodina je slavila sa - 6:1. I to je najteži poraz Hajduka u ruhu domaćina, da bi se decenijama kasnije Dinamo rečene 1972. i Varteks 2001. dobacili do 5:1 pobjeda, ali Novosađane iz tog prosinca pedeset i pete nisu nadmašili.

A da zapišemo i te aktere u bijelom dresu, Hajduk – Vojvodina 1:6? Zašto ne... Pa onda vi kažite da je Hajduk danas opet slab, a vidi ga na ljestvici, a kakav li je tek onda bio te zime 1955. sa 1:6 od Vojvodine?

Igrali su, neka bude spomenuto u našem zapisniku: Jurić, Kokeza, N. Radović, L. Grčić, D. Grčić, Luštica, Rebac, Vukas, S. Krstulović, F. Matošić, Dadić.

Počasni pogodak za „bijele” postigao je Bernard Bajdo Vukas, a trener Hajduka bio je Ljubomir Ljubo Benčić.

A niste stavili sastav protiv Dnjepra?! Čujemo već prigovore. Nismo i ispričavamo se, evo junaka hajduka te blatnjavo-zvjezdane predstave iz 11. prosinca 1985: Varvodić, Miljuš, M. Petrović, Gudelj, Jerolimov, Ćelić, Zl. Vujović, Slišković (Tipurić), Zo. Vujović, Asanović, Z. Vulić (Andrijašević).