Činilo se da će Hajduk to lako riješiti, ali na kraju je pobjeda ipak došla uz puno muke. Slavio je Hajduk s 2:1, a mi ćemo se još jednom nakloniti Marku Livaji. Stoti pogodak za Bijele zabio je kaštelanski majstor. Postignuće je to koje ne treba dodatno analizirati. Ono govori samo za sebe i otvara opet ista pitanja u ovoj sezoni...
Lepršavo i rastrčano izgledali su Bijeli na početku utakmice. Igrali su potpuno rasterećeno jer to realno i jesu. Kao da im je kao kamen sa srca nakon ispadanja iz borbe za oba trofeja. Ehh, da je barem nekako tu razinu opuštenosti držati i kada se igra “zapravo”.
Ali ne vrijedi nam se sada vraćati u prošlost. Igrati se mora, pisali smo i to je realnost. Vratio se Marko Livaja u početnu postavu. Kao da ga je trener Gonzalo Garcia htio počastiti, pružiti mu priliku da stoti gol zabije na Poljudu. A na to nije trebalo dugo čekati. Igrala se 22. minuta kada je kaštelanski majstor pogodio nakon lijepe akcije. Nije imao težak posao, a valja pohvaliti i Filipa Krovinovića koji je krasno odigrao petom.
Prvo poluvrijeme bilo je puno atraktivnih poteza. Raspoložen je bio Livaja. Opet je bio u svom elementu. Iz nekoliko teških situacija izvukao se tako lako i još jednom podsjetio kakva je klasa. Sada ostaje još veći žal što ga u derbijima nismo vidjeli (puno) više na terenu.
Samo deset minuta trebalo je čekati na novi gol Hajduka. Livaja je ovaj put bio u ulozi asistenta ubacivši u peterac gdje se najbolje snašao Ante Rebić i pogodio iza nemoćnog Josipa Posavca. Mogla je Lokomotiva, doduše, malo ranije u istoj minuti izjednačiti. Aleks Stojaković pucao je u padu, a njegov je udarac završio u vratnici, pa su se tako spasili Bijeli.
Zabijao je Hajduk, ali igrači nisu pretjerano slavili pogotke. Jasno je i njima, razočarani su sigurno, pa im dva pogotka u prvom dijelu kontra Lokomotive nisu značili previše. Nije Hajduk jurišao u drugom poluvremenu. Dva gola prednosti bili su dovoljan zalog za mir. Gosti, pak, nisu imali što čekati, te su krenuli otvorenije naprijed. Mogli su do pogotka u 55. minuti kada su hajdukovci morali čistiti s crte. Toni Silić već je bio svladan nakon udarca Vasilja, ali povratnik Niko Sigur ukazao se na liniji i spriječio siguran gol Lokomotive.
Gosti su, međutim, ipak uspjeli u svom naumu, pa su tako u 62. smanjili na 2:1. Marko Pajač je ubacio, a Ibrahima Sabra ostao je “sam ka duh” u srcu kaznenog prostora, te neometan glavom pogodio u Silićevu mrežu. Podsjetio je taj gol na sve probleme Hajdukove obrane. Nedopustivo je da protivnički igrač tako ostane sam i nebranjen nakon ubačaja.
Sljedećih dvadesetak minuta proteklo je u poluprilikama s obje strane. Mogao je Livaja i do drugog pogotka, ali promašio je veliku šansu. Osim toga, nismo puno vidjeli od Bijelih. Bilo je to još jednom blijedo drugo poluvrijeme koje je sada već postalo karakteristično za Garcijin Hajduk. Čuvali su hajdukovci prednost do kraja. Garcia je sve do pred sami kraj od promjenama napravio samo Guillamon – Šego. Ostao je Livaja na terenu u vrhu napada, dok je Šego bio na krilu. Propustio je kapetan još jednu stopostotnu priliku kada je u 86. minuti izbio sam pred Posavca. Oklijevao je, čekao, na kraju prekasno pucao u vratara Lokomotive. Ili je poštenije kazati da je bivši Hajdukov vratar to ipak sjajno obranio.
Opet je trebalo strepiti do posljednjeg kornera, ali tri boda su ostala u kući. Deset bodova je bilo, 10 bodova je ostalo zaostatka za Dinamom. Hajdukovo proljeće se nastavlja. Sljedeća postaja je Vukovar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....