Marko Livaja je neprikosnovena ‘desetka‘, pet godina u Hajduku i o tome ne treba puno pričati, sjećate li se prvog dresa

Prolazi petoljetka Marka Livaje, bilo je to sretno vrijeme kad je došao, u ova doba 2021., naprijed Umut Nayir, sjećate li se Turčina, on u špicu, a iza njega Marko Livaja. Trener je bio Paolo Tramezzani. Svaki put kad bi dobili Rijeku na Rujevici, slikali bi se ispred gola, pod semaforom, dvaput.

Dakle, Livaja je došao nakon što se dogodio kuršlus (kratki spoj) s Mijom Caktašem. Mijo je imao broj 10 i bio je sve i sva Hajduka.

Upao je u konflikt s tada novim, friškim predsjednikom Lukšom Jakobušićem koji je s Mijom htio „deal”, dogovor o smanjenju ugovora ili koješta, a onda bi s tim i takvim sporazumom s najboljim igračem mogao drugim igračima govoriti što god poželi i hoće, kad najbolji pristaje, možete i morate i vi.

Mijo se opirao, nije se dao osedlati, ostao je tvrda kost u grlu i Jakobušić je kasnije kazivao kako je Mijo Caktaš zapravo sinonim lošeg Hajduka, petoplasiranog i da ga se nije loše riješiti.

Kako god, Caktaš je dospio u nemilost, na tribine i u drugu momčad i čekalo se nestrpljivo kako će to trenirati s drugom momčadi i to je tog sunčanog dana bio „scoop”, vijest nad vijestima, trči po pomoćnim terenima i ne dao ti Bog da nam to promakne, kako bi rekli urednici. Nije nam promaklo. Caktaš je krotko i kratko trenirao i potom je morao potražiti drugu sredinu, ali je mu njegov broj 10 ostao.

Jakobušić je odmah poželio tražiti zamjenu za Caktaša, baš kao što je Caktaš u povratku iz Rubina iz Kazana bio zamjena na Antu Ercega koji je forsirano, silovano tražio odlazak iz Hajduka u Al Shabab u Emirate.

Kad je A. Erceg ishodio odlazak na svu silu, sportski direktor Mario Branco (sjećate li se njega, Portugalac) tražio je zamjenu da umiri navijače i našao je umjesto Ercega – Caktaša. Među Tatarima. Iz Rubina Kazan.

Sad se povijest ponovila, umjesto Caktaša u nemilosti, trebalo je naći novi totem. I to je bio Livaja, Došao je iz Grčke, raspleo je ugovor s AEK-om.

Evo ti Marko, uzmi 10 i idemo na prezentaciju – govorio je gospar Lukša.

- A ne, ne, predsjedniče dragi, Caktaš je 10, još je u klubu, neću mu je uzimati dres...

- Ali, Marko, Mijo je aut, odlazi i više neće igrati! - inzistirao je Jakobušić.

- Neka, neka, njegova je desetka sve dok ne ode na ljeto, ja ću dotad biti 11...

Ante Čizmić/Cropix

I tako je Marko Livaja prvih šest mjeseci bio broj 11, dok Mijo Caktaš nije napokon otišao na ljeto i službeno oslobodio desetku.

Danas, Livaja je neprikosnovena desetka, pet godina u Hajduku i o tome ne treba puno pričati, zna se. Zaboravljeni pak Caktaš je u svome Dugopolju i s gazdom Marijom Smodlakom smišlja ulazak Dugopoljaca u Prvu ligu. Legitimno. Navijamo i za njih.

Ovo je samo mali podsjetnik, ako ne znaš što je bilo, kako je to Livaja bio fair i pošten, uzeo je 11, a neka Caktaš sa svojom desetkom odguli još šest mjeseci izvan crte, iza žice i trenira s drugom momčadi i bude na tribinama, sve do konačnog i neumitnog odlaska, kako mu je te 2021. zacrtao Lukša Jakobušić.