Šestog travnja 1941. godine počeo je Drugi svjetski rat i kod nas, invazija Sila Osovine (Njemačka, Italija, Mađarska i Bugarska) na Kraljevinu Jugoslaviju uzrokovala je otkazivanje svih sportskih natjecanja. Tako je otkazano i završno nogometno prvenstvo, finalni turnir za prvaka Jugoslavije na kojem su trebale sudjelovati i tri najbolje momčadi iz prvenstva Banovine Hrvatske, a to su bili Hajduk, te dva zagrebačka kluba Građanski i Concordia.
Nastavak tog prvenstva na razini Jugoslavije nikad se nije odigrao, ali je Hajduku ostala upisana titula prvaka Banovine Hrvatske koju zasluženo i s ponosom ističe u popisu svojih trofeja.
Naglašavamo to baš danas, kad je godišnjica početka Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, a s namjerom da još jednom podsjetimo što je to, što to znači kad piše da je Hajduk bio prvak 1941. godine.
Jer, podsjetnik je s vremena na vrijeme neophodan, budući da neki u neznanju ili zloj namjeri čim vide godinu 1941., povezuju tu titulu kao da je trofej iz - NDH.
Međutim, istina je kako vidimo drugačija. Posljednje kolo prvenstva Banovine Hrvatske odigrano je 19. ožujka, dakle za još žive Kraljevine, prije pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu u Berlinu i prije demonstracija protiv tog čina, a što je bio okidač za invaziju...
Hajduk je prije svega toga već imao šampionski naslov u ruci! Hrvatsku titulu prvaka, osvojenu 19. ožujka! U posljednjem 18. kolu Hajduk je svladao Split sa 9:0.
Invazijom na Kraljevinu Jugoslaviju uslijedio je slom te države 17. travnja, a istodobno je i počelo komadanje teritorija od strane okupatora, kao što je i činjenica da je u međuvremenu, od početka invazije do kapitulacije, već 10. travnja 1941. proglašena Nezavisna država Hrvatska. Grad Split pak, pripao je Kraljevini Italiji...
Podvlačimo kako je to Hajduk postao prvak Banovine Hrvatske u ligi koja je trajala od kolovoza 1940. do sredine ožujka 1941. godine. Nakon 18 kola (Liga 10, dvokružno), Hajduk je bio prvi sa 31 bodom, ispred Građanskog sa 30 i Concordije sa 28 bodova... RNK Split je zauzeo peto mjesto. I da nabrojimo onda sve: HAŠK Zagreb je bio četvrti, Split rekosmo peti, Slavija Varaždin šesta, SAŠK Sarajevo sedmi, Željezničar Zagreb (današnja Lokomotiva) osmi, Slavija Osijek deveta, te Bačka Subotica posljednja deseta.
Hajduk je vodio trener Ljubomir Benčić, a evo i sastava te sjajne momčadi „bijelih” iz razdoblja 1940/41:
Miljenko Krstulović – Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić – Gajo Raffanelli, Anđelko Marušić, Branko Bakotić – Ivo Alujević, Ratko Kacian, Frane Matošić, Jiri Sobotka, Ive Radovniković.
A još su igrali Petar Brkljača, Miljenko Batinić, Josip Crnogača, Branko Viđak, Slavko Luštica, Veljko Lovrić, Radoslav Jelačić, Frane Pilić, Šime Milutin i Mirko Lolić.
Uoči te sezone Hajduk se ciljano pojačao, gladan titule prvaka koju je čekao od 1929. godine. Iz Sarajeva se vratio golman Miljenko Krstulović, iz Beograda (BSK) Frane Matošić, a iz Zagreba, iz HAŠK-a pristupio je Ratko Kacian. Iz Čehoslovačke je doveden još jedan vrhunski majstor, ofenzivac Jiri Sobotka.
Hajduk je konačno 2009., od HNS-a dobio posebno priznanje, plaketu za tu titulu 1941. i to tijekom obilježavanja, velike proslave 65. obljetnice obnavljanja ‘bijelih’ na Visu kao Hrvatskog športskog kluba. Prema ideji savjetnika HNS-a, danas nažalost preminulog Ante Pavlovića, posebna plaketa (kreacija inače funkcionera Saveza Nikše Martinca, a u izvedbi Radionice primijenjenih umjetnosti), uručena je tadašnjem predsjedniku Hajduka Jošku Svaguši.
- Ovo priznanje veliki je dug hrvatskog nogometa prema Hajduku - rekao nam je tada Ante Pavlović, a mi se eto i danas prisjećamo te titule prvaka Banovine Hrvatske i slavnog terceta.
Trio Ratko Kacian (17 golova, prvi strijelac lige) – Frane Matošić (13 golova) – Jiri Sobotka (13 golova) bio je doslovno ubojit, po mnogima čak i najmoćniji tercet napadača u dugoj povijesti „bijelih”!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....