Priča je sada poprimila sasvim ozbiljne konture. Ruši li se kultni Poljud ili ne? Hoće li Hajduk dobiti sasvim novi stadion ili će se "žilaviti" i dalje u trošnom zdanju nad čijom sudbinom još uvijek nariče tek nekolicina ocvalih arhitekata, konzervatora i poneki nadrikolumnist?
Dolazi mi nekidan i jedan "zabrinuti" kolega s pitanjem?
- Čekaj, jesi li ti lud. A di su pare?
Naravno, para treba i trebat će, no stvorila se klima, sportsko-politička, da se trenutak u zraku gotovo materijalizirao u nešto opipljivo, što će poneki spisatelj/namjernik teško osjetiti iza svoje tipkovnice. Sad je trenutak. Osjeti se. Baš kao što je bio trenutak odseliti se sa Starog placa kada je par natmurenih Splićana poručilo kako nikad neće nogom ugazit na Poljud, jer nema do "kraljeve njive". Jer na njoj se pisala povijest. Pih.
U ovoj priči arhitektura je na zadnjem mjestu. Neki će nadinteligentni novinar usporediti Poljud s recimo Dioklecijanovom palačom, Peristilom ili Svetim Dujmom pa ustvrditi da bi bio podjednako skandalozno srušiti neki od tih objekata. Hm? Volio bih da mi izađu s brojkama koliko to turista dolazi na Poljud isključivo iz arhitektonsko/povijesnih pobuda? Hajdukova tura nešto je sasvim drugo, bazirana je na povijesti kluba, a tu su i slike s rečenog Starog placa, pa tako i u nekom novom muzeju i turi na nekom novom stadionu mogu biti i fotografije Poljuda i hajdučke povijesti u toj eri. I dolazit će ljudi ne mareći za leksan ploče i vijke koji ih drže.
Što se Hajduka tiče, priča je primarno sportska, nogometna. I tu su arhitekti i konzervatori zadnji koje će se pitati koje su potrebe modernog nogometnog kuba. A klub želi novi stadion i zna zbog čega, a žele to, vidimo, i njegovi vlasnici. Njih tridesetak posto okupljenih u udruzi Naš Hajduk, a dojam je da je tako i u Gradu Splitu koji je većinski vlasnik.
Rušio se Poljud ili ne, legitimno je da u Hajduku svi dionici konstatiraju da je potrebno prijeći u neko novo, moderno zdanje. A ne da ostaju taoci nekolicine konzervatora kojima bi "otpao obraz" da i razmisle o "skidanju zaštite", jer Poljud je zaštićeno kulturno dobro. Pa, eto, štitite ga!
A onda se otvara pitanje svih pitanja. Što s Poljudom? Odavno već pišem da sam za to da se sruši jer bez Hajduka nije priveden svrsi, a ostalim sportovima i klubovima u gradu je neupotrebljiv, prevelik, grdosija bez pokrića. No, ako neki superiorni kolumnisti u svom kružoku nekog, recimo utorka, osmisle što s njim, kako ga privesti svrsi i servisirati njegove troškove - dapače. Ako ga oni s par arhitekata uzmu u svoje ruke, zajedno s odgovornošću njegovog održavanja i financiranja, spreman sam javno na centru tog Poljuda isprintati sve tekstove o njegovom rušenju koje sam napisao i pojesti ih. S malo kečapa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....