Je li to bila najbolja partija "zlatne generacije" Hajduka? Pustite pobjedu 6:1 protiv Partizana u Beogradu 1976. u proljeće, na stadionu JNA, ovo je bio St. Etienne, tada već višestruki prvak Francuske koji je stvarao megamomčad; na golu ajmo reć tada naš, Jugoslaven, Hrvat iz Mostara i partizanovac Ivan Ćurković, u obrani Argentinac Osvaldo Piazza, u napadu Francuzi braća Herve i Patrick Revelli, a na lijevom krilu francuski Dragan Džajić Georges Bereta, umro je prije dvije godine u dobi od 77 godina...
Na početku uspona jednih i drugih, Ivićevih "bijelih" i "stefanista" u zelenim dresovima marke Le Coq Sportif, ždrijeb je htio da se sučele već u osmini finala...
Hajduk je u konačnici ispao, eliminiran nakon produžetaka dvije srijede kasnije, ali osvrnimo se sada na splitsku utakmicu, igrala se 23. listopada 1974. godine na Starom placu.
Hajduk je u zanosnoj partiji, prije svega Ivice Šurjaka i Jurice Jerkovića, paradirao s 4:1, inspirirani kolega reporter, na žalost već pokojni Zlatko Juričko u Sportskim novostima je pisao naslov "Formidable", aludirajući na francusku riječ fantastično ili fenomenalno, Juričko je volio francuski i tečno se njime služio. A Jerkoviću je dao najvišu ocjenu, devetku (9) i nazvao ga "feudalac Jure", jer "držao je cijeli teren kao svoje vlasništvo".
Igralište Starog placa bilo je natopljeno, raskvašeno, blatnjavo i gledajući na YouTubeu sada friško scene s te utakmice, evocirajući uspomene Luka Peruzović nam je napisao:
– Jeste li vidjeli teren? A danas im svaka sitnica smeta?! Stari plac kao biljar, moš mislit, hahahahaha....
Bio je to pravi – blatnjak, oranica, jer kiša je padala danima te hladne jeseni 1974., stala je pred samu utakmicu, smilovala se krcatom gledalištu da ljudi ne kisnu.
Slike epske bitke u blatu, a zanimljivo nam je reći da je tih dana u Splitu i Dalmaciji na snazi bila redukcija struje, falilo je električne energije usred silnih kiša i kućanstva su bila primorana pridržavati se štednje, svaki dan u određenim satima struje ne bi bilo. Druže, snađi se!
Posebne okolnosti, ali ništa nije bilo teško, samo neka je Hajduk dobro gazio. A gazio je.
Najbolje vam je pogledati na YouTubeu videozapise s tog meča i uočiti vihornog Šurjaka kako vijori svojom dugom kosom i prodire preko lijevog krila.
U revanšu Hajduk neće sačuvati tih 4:1 pod čudnim okolnostima, izgubit će – ajme – s 1:5, a treba reći da je u obje utakmice moćni Hajduk bio lišen pomoći ozlijeđenih Peruzovića, Holcera i Oblaka. U revanšu je to bio poseban hendikep.
E da je na sceni bila kompletna ona opjevana momčad šampionske titule 1974... No, nije. I to je usud europske propasti "bijelih" tih zlatnih godina. Nikad kompletni.
Buljan s epskom bradom (kao znamen iskupljenja, zbog osjećaja krivnje jer je slomio nogu Ivici Matkoviću), slika je posebno ostala upečatljiva.
Toga 23. listopada 1974. godine Hajduk je pokazao konture vrhunske europske momčadi.
Kasnije će posrtaji Hajduka biti dio tragike što je pratila Ivićeve šampione kroz europska natjecanja.
A taj St. Etienne će već iduće sezone, u proljeće 1976., igrati finale Kupa prvaka i izgubiti ga u Glasgowu od Bayerna, tijesno s 0:1, gađali su stative, a Bavarci jednom pogodili mrežu.
Hajduk je tada svima njima bio ravan, katkad čak i bolji, kao te nezaboravne večeri u blatu Starog placa, 4:1 protiv St. Etiennea odjeknulo je Europom i nagnalo "stefaniste" crvenokosog trenera Roberta Herbina da smisle opaki revanš...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....