Hajduk je izgubio u Varaždinu 0:2, ne računajući Tiranu, prvi poraz “bijelih” i Gonzala Garcije, dakako u prvenstvu i to baš kad smo pomislili da bi Varaždin trebao biti katapult, odskočna daska za derbi s Dinamom koji nailazi pa da nas sve zajedno baci u novu euforiju, u novi šampionski uzlet nadanja i snova...
No, ništa od toga, Hajduk se pučkoškolski zapleo u konopce, upecan u vlastite teške greške: olako ga je Varaždin kontrirao i začudo već nakon samo osam minuta stekao visokih 2:0.
Velika brokva
Bila je to voda na mlin spretnog taktičara Nikole Šafarića, kormilara domaćih, koji je brzo ubrao plodove svoje jednostavne “proste ko fažol” obrana–kontra taktike. I sa 2:0 u džepu mogao se sasvim povući... Što je i uradio. Kulminacija je bila u drugom dijelu kad je promjenama sasvim zatvorio utakmicu, dodao u obranu i Punčeca i sabio sam sebe u vlastiti šesnaesterac.
Ostavio je hajduke Gonzala Garcije da se oko Zelenikina kaznenog prostora gužvaju i okolišaju kao mačak oko vruće kaše. Bez iole jasne ideje kako razbiti bunkerčinu anti-nogometnu Nikole Šafarića. Šafarić kao mali šaraf, mali, a zafrkan, i velika brokva u srce Hajdukova nadanja!
Da, najlakše bi sad bilo reći “ovo je godina stabilizacije” i “čak sedam, osam igrača, koliko li, iz ove postave nisu za šampionski Hajduk”. Ali, nitko to nije najavio, išlo se u Varaždin – a bože moj – po sva tri boda.
Jasno je da je ovaj Hajduk manjkav i nedorastao, ali je većina zaplivala na valovima drugačije igre i ofenzivnog pristupa kakvog gaji simpatični Garcia.
Sad je u Varaždinu ispao naivni glamac. Prva kontra, nakon izgubljene lopte u polju Varaždina i rastvorena vlastita obrana. A druga je već kontra, kako se to voli reći, bizarni sadržaj, Karačić na vrtuljku i kako li je zlosretni Ivušić sam sebe matirao.
Glavu gore, golmane, istina je da je kasnije majstorski spasio novi pogodak na podli slijeva centaršut-šut Boršića koji to već poslovično izvodi. Spasio je Ivušić. A najbolje da je i to bio gol...
S minusom od 0:2 nastupila je prava promenada rošada, zamjena, na scenu su stupila sva tri nova Španjolca u bijelom dresu, debitirali su: da, začudo Almena na desnom krilu već od prve minute. I nismo ga puno vidjeli, nije još uhvatio ni mehanizme igre i razigravanja.
Rastrzani Livaja
U napadu Livaja rastrzan neobičnim zadacima, izvlačio se iz centra. A nije pomogao ni Rebić kasnije svojim ulaskom. Najviše je prijetio bau-bau Bamba, on zna biti opasan, ali ni od njega nije bilo vele koristi, jedan šut, ukrotio je Zelenika.
I moćni Pukštas je nestao u trostrukom obruču domaćih; dobro je tek da je Pajaziti prošao meč bez žutog kartona, pa smije igrati u idućem kolu protiv Dinama...
Mogli bismo upotrijebiti riječi kao bruka, blamaža i tome slično, no ne gubi se prvi put u Varaždinu sa 0:2, Varaždin je ozbiljan ligaš, četvrta, ako ne i treća momčad HNL-a trenutačno, odmah do ili uz Rijeku, ako smatramo da su Dinamo i Hajduk ispred.
Ne bismo se upuštali u prve procjene novopridošlih Španjolaca, nije im lako, sigurno da će im Garcia davati puno povjerenje, zasad se oni tek uče zajedno s momčadi. Rekosmo da je bilo iznenađenje da Almena zaigra odmah i na tom planu Garcia je – pogriješio. Izgubio je 45 minuta igrajući s igračem manje.
Nespremni Španjolci
Treba reći i to da je “bijele” pomilovao sudac Kolarić, koji je mogao, a nije, pokazati drugi žuti karton Raciju sredinom prvog dijela. Inače solidni stoper iz Prištine, fine duge lopte i željan izlaska u igru, previše se oslanja na prekršaje. Sudac isključenjem naprosto nije želio “ubiti” utakmicu, pa da mu viču Cigane, Cigane, umjesto drugog žutog, crvenog, samo je oštro zaprijetio prstom... Onda je Garcia na odmoru izvadio Racija iz igre, koji je svojim “izletom” krivac za prvi gol.
E sad, kazati da su Španjolci nespremni, nećemo pogriješiti, ali da su baš rekreativci, to su već opasne riječi, premda volimo katkad citirati kakve nam sve poruke dolaze od ojađenog, napaćenog navijačkog naroda hajdučke boje.
Vraća nas ova utakmica u ljetni Čakovec otprije puno godina, 2000., poraz 0:2 i briljantni kolega Dražen Čvorović dao je naslov na naš izvještaj “Bubeki i Cabani po glavi”. Vrlo slična utakmica, Hajduk je igrao, odnosno držao loptu, htio, ali nije umio, a dva šok-gola ispisala su jedan od težih poraza u posljednje vrijeme.
Dinamo u Poljudu
Međutim, nećemo klonuti duhom, utakmica prepuna pouka, u godini stabilizacije. Okrenut ćemo se odmah novoj utakmici, a to je Dinamo u Poljudu i Hajduk se odmah mora vaditi.
Lani u ova doba Hajduk je u Maksimiru svladao Dinamo sa 1:0, maestralne su bile asistencija Prpića i pogodak Livaje. Ta je utakmica spasila Gattusu kožu, lansirala Hajduk prema vrhu. Sad u Poljudu “bijeli” trebaju uraditi istu stvar, kao lani u Maksimiru. Sprati gorak okus Varaždina. Baš gorak, gorči od pelina...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....