Dvadeset i prvi siječnja ima svoj osobit značaj u povijesti Hajduka, rodio se Alen Bokšić, sretan mu 55. rođendan, a u Hajduk je došao Niko Kranjčar, evo dva desetljeća su prošla.
Pa ako je 21. malo prošao, ne smeta, uvijek se ovo može pročitati, ostaje u eteru.
Da se javimo the day after, dan poslije, ponukali su nas napisi u kojima se slavi dolazak Kranjčara u Nikograd, podsjeća na euforiju koja je zatresla Split, a nismo baš primijetili da se spominje deus ex machina tog posla, Igor Štimac.
Neka je danas persona non grata u sadašnjem Hajduku, treba Štimcu odati zasluženo priznanje hajdukologa. Kako se ono kaže, caru carevo, Bogu božje.
Štimac nije ni car, ni Bog, ali jedno je sigurno: dolazak Kranjčara u Hajduk, transfer desetljeća (pa i duže), njegovo je remek-djelo... Nadasve njegovo!
Kad je postalo jasno da su Zdravko Mamić i obitelj Kranjčar (otac Zlatko Cico i sin Niko) nepomirljivo razdvojeni i da je Niko Kranjčar kroz maksimirske razmirice osuđen na odlazak, mislilo se da će ići u CSKA iz Moskve, no to mu se nije baš svidjelo...
- Niko Kranjčar na prodaju?! Pa što da ne pokušamo – domislio se Štimac, tada sportski direktor ‘bijelih‘.
Izgledalo je kao nemoguća misija, ali Štimac je odmah stupio u kontakt s važnim ljudima. A to su bili, ajmo redom... Zaboravlja se pomalo da je o Niki Kranjčaru skrbio i bio mu agent Davor Šuker, da je posrednik bio i neprežaljeni Dino Pokrovac, menadžer od posebno Hajdukova povjerenja i agent mnogim hajdukovcima, u igru je uključen i poduzetnik Franjo Pašalić iz Marine Frapa.
Usput, Pokrovac je ubijen u nikad razjašnjenom ubojstvu, u atentatu u lipnju, šest mjeseci kasnije.
Stvorili su krug koji je na kraju prisilio Zdravka Mamića kad je već objavio Kranjčarovu prodaju, da ne pravi problem da destinacija Kranjčarova odlaska bude baš – Hajduk.
U to se Mamić hitnuo izjavom na koju smo se svi smijali:
- Nema veze, imam ja boljeg, vratit ću Modrića iz Zaprešića!
Na aerodromu je već bio doček Kranjčara, dres s brojem 10 pripremljen, a navijački puk raspamećen. Štimac je zagrlio Niku koji je stavio Hajdukov bijeli šal, a tatu Cicu Kranjčara da mu bude lakše pratio je najbolji prijatelj, nekad suigrač, legenda malog baluna, tj. hakla Duško Popovski.
Pašalić, Štimac, Pokrovac su sami prikupili za odštetu, Hajduk je platio PDV. Cijeli posao je odobrio predsjednik Hajduka Branko Grgić, te direktor Fredi Fiorentini.
Trener Blaž Slišković nestrpljivo je čekao prinovu na pripremama u Međugorju, prije odlaska u Antalyju.
E pa da i to ponovimo, ako je netko doveo Kranjčara u Hajduk, to je bio Igor Štimac. Mišljenja o Štimcu mogu biti ovakva i onakva, ali je povijesna činjenica: da nije bilo Štimca, nikad Niko Kranjčar ne bi došao u Hajduk, a naslov prvaka je sletio u Poljud tog ljeta 2005...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....