Dvije godine prolaze bez Tonća Gabrića, umro je 28. listopada 2024... Super Tonći, vratar je koji je obilježio Hajdukovu Ligu prvaka iz sezone 1994/95, uz kasnije znamenitu izjavu „ne dajte da se zaboravi”, ta dupla kruna i plasman u četvrtfinale Lige prvaka kontra Ajaxa. A što je redakcija Slobodne svojski odradila. Obilježili smo lanjskog proljeća redakcijskom feštom 30 godina od velikog uspjeha „bijelih”. Sjetili smo se tih Gabrićevih riječi i nekidan, kad je Hajduk ponovno naišao na Ajax na europskoj sceni.
Rođen 1961., iz svoga Orkana iz Dugog Rata upao je Gabrić još kao junior u žestoku konkurenciju za vratara Hajduka. Isto godište kao i Ivan Pudar. Bila je to velika borba, ali poštena, među pravim prijateljima. Mrvu stariji Špiro Ćosić, pa onda Mladen Pralija tražili su svoju šansu, a nailazio je i nešto mlađi Zoran Varvodić. Prava plejada talenata. I mijenjali se na golu Hajduka koji je u ta doba posegao i za Zoranom Simovićem iz Napretka iz Kruševca. Kakva li je to tek gužva bila?!
Gabrić je krenuo na put dokazivanja prvo u Solin, pa u Split. Iz Splita, s Parka mladeži angažirao ga je trener Čelika Džemaludin Mušović, nekad napadač Hajduka (inače iz Sarajeva).
Nakon prvoligaške tri godine Čelika, uslijedila je nova šansa u Hajduku kod trenera Bugara Ivana Vucova. Međutim, samo dvije utakmice Tonći je branio te 87/88 sezone, pa je krenuo dalje, u – Rijeku, na novo dokazivanje. U Rijeci, postao je kapetan i legenda galebova s Kvarnera.
Upečatljiv je bio jadranski derbi 1989. na Kantridi, rukovanje na centru, Riječanin Nenad Gračan kapetan Hajduka, a Tonći Gabrić kapetan Rijeke.
Rijeka će ruku Gabriću pružiti i kad mu je sina Dragu rado prigrlila kad je nakon teške ozljede zbog prometne nesreće Drago vidio da u Hajduku više nema šansu.
Transfer u PAOK kod Ćire Blaževića posebno je bilo poglavlje uspješne karijere Tonća Gabrića. Nakon PAOK-a i epizode u Pazinki, evo nas do Ivana Katalinića:
- Rekao sam Ivan Buljanu, tada sportskom direktoru Hajduka, idemo u Ligu prvaka, moramo se pripremit i promislit, momčad treba gradit od golmana. A u Pazinki je Gabrić. Šta čekamo? Gabrić se potom pojavio na našem treningu, krenuli smo jedan prema drugom, ruka ruci i to je bilo to!
U ljeto 1994. dogodilo se tako da je Gabrić tek sa 33 na leđima, postao važna faca u Hajduku. Dokaz da uvijek vrijedi ona izreka James Bonda, „nikad ne reci nikad”.
Ostaje još barem jedan detalj da ga ispričamo...
- Gabrić je bio u sjajnoj formi svih tih godina, kao vino, što stariji, to bolji i htio je dosegnuti Petera Shiltona ili Dina Zoffa koji su branili i nakon 40... No, nailazio je Stipe Pletikosa. I te sezone 1998/99, rekao sam Tonću, braniš sjajno, znam da želiš braniti sve do četrdesete i duže, ali trebaš pustiti mladoga Pletikosu da brani... - ispričao nam je Katalinić.
Gabrić je imao 38, a Pletikosa niti 20. I Tonći se sklonio s branke šutke, znao je da iskusni Kate dobro govori, u orbitu je lansiran Pletikosa.
I to je fragment Gabrićeve karijere koji vrijedi zapamtiti. Hrvatski reprezentativac, pa kasnije vrstan trener vratara, dugo u Hajduku. Aljoša Asanović ga je primjerice uzeo u svoj stožer kad je odlazio trenirati Zambiju. Nekad bilo...
Otišao je prerano, uvijek ga se sjećamo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....