Skoro tri desetljeća prošla su od povijesnog četvrtfinala Lige prvaka između Ajaxa i Hajduka, odigranog 15. ožujka 1995. Toga dana u Amsterdamu, moćni nizozemski sastav – koji će kasnije te sezone osvojiti naslov europskog prvaka – nadigrao je splitski klub rezultatom 3:0 i tako završio Hajdukov europski san.
Dovoljno je baciti pogled na tadašnju postavu Ajaxa pa da bude jasno kako su rijetki te godine mogli parirati toj generaciji.
Unatoč porazu, plasman među osam najboljih ekipa Europe ostaje i danas najveće postignuće jednog hrvatskog kluba u Ligi prvaka. Navijači Hajduka s posebnom nostalgijom prisjećaju se te momčadi.
Pod vodstvom Ivana Katalinića, Hajduk je najprije izbacio Legiju iz Varšave u kvalifikacijama, a zatim se našao u skupini s Benficom, Anderlechtom i Steauom. Završili su drugi iza Portugalaca i time osigurali mjesto u četvrtfinalu, gdje ih je čekao Ajax.
Slobodna Dalmacija ekskluzivno je, povodom velike obljetnice, okupile aktere tog velebnog uspjeha. Rado su se odazvali i prisjetili slavnih vremena.
- Nismo bili svjesni gdje ćemo doći, ali vjerovali smo u sebe. Rekao sam tada predsjedniku: stavi tih 20.000 za premije. Bit ćemo mi u četvrtfinalu finalu. Imali smo četiri, pet ozlijeđenih igrača prije Benfice. Imao sam sreću što sam imao Rapaića, Ercega i Mornara koji su u svakom trenutku mogli zabiti gol - prvi je riječ imao tadašnji trener Ivan Katalinić.
Miki da ‘desetku‘
- Moraš igrati kakve imaš igrače. Rapaić je u Poklepovića igra lijevog beka, a ja sam ga gurnuo na ‘desetku‘. Prvi smo u Hrvatskoj igrali 4-3-3.
Raznih se tu anegdota skupilo. Naš čuveni kroničar Slaven Alfirević prisjetio se tako kako je Katalinić puštao Aljošu Asanovića kući iz karantene samo kako bi ovaj bio dobre volje pred utakmicu.
- On bi sam otišao kući. Bez dozvole – ubacio se Vulić.
- Naš mentalitet je čuda. Ako nismo na istoj valnoj duljini, odnos brzo pukne – dodao je Katalinić i nastavio:
- Puno toga sam naučio u Engleskoj. Pokušao sam donijeti još profesionalizma. Pokazalo se dobro i uspješno. Nisu to uvijek bili ‘bomboni‘ što se odnosa tiče. Samo 11 igrača može igrati. Ali mislim da sam za sve napravio dobar posao. Kasnije ih se puno prodalo u inozemstvo.
Pokretač svega što se povratka u bijeli dres tiče bio je Zoran Vulić. A onda je krenula lavina...
- Rožić me sreo u Zurichu na aerodromu. Tada sam bio ozlijeđen i razmišljao hoću li još igrati. Poslije mene su došli drugi, vratili smo Gabrića iz Pazinke. Svi smo voljeli Hajduk. Nijedan igrač na razgovor s predsjednikom nije došao pričati o novcu. Svi su dolazili igrati za Hajduk srcem. Na kraju se to svima isplatilo.
Nije tu bilo stranih igrača. Hajduk su tih godina nosili domaći igrači ponikli u vlastitoj školi. Vulić je u toj momčadi igrao sve. Gdje god je trebalo zakrpiti rupu, on je bio tu.
Na lijevom beku
- Najdraže mi je bilo igrati na lijevom krilu, pa ulaziti na desnu nogu. Ali onda se iz vojske vratio čarobnjak Šurjak, pa me vratilo na beka. Čast mi je bila igrati s takvim majstorom – kazao je Vulić.
Hajdukovcima je uvijek poseban gušt pobijediti Dinamo. I obrnuto vrijedi, dakako. Uspio je to Hajduk tri puta u samo 11 dana. Katalinić je tada zaradio nadimak ‘Ivan Grozni‘.
- Za derbije mi je uvijek bilo lako motivirati igrače. Veći mi je problem bio tu učiniti za one male. Kad se približavao derbi nitko ne bi bio ozlijeđen. Narod je samo gledao te utakmice. I tko bi pobijedio u njima, za te bi se navijalo. Ali teško je bilo u to vrijeme. Nismo mogli doći do Vinkovaca, Osijeka – rekao je Katalinić.
Hajduk je prije tog vala ostao bez Jeličića, Miše i Koznikua. I onda je krenulo ideja: ajmo vratiti stare!
- Zvao me Buljan i pitao što ćemo. Rekao sam mu: čim me zoveš, to znači da već imaš ideju. I tako mi je predložio da vratimo naše stare igrače koji su igrali vani. Krenuli smo po linijama, vidjeli što nam fali. Napravili smo dobru ekipu bez puno panike – ispričao je Katalinić.
Uvijek ostaje pitanje je li se moglo malo više protiv Ajaxa.
- Dali smo svoj maksimum, ali oni su jednostavno bili bolji – priznao je Vulić.
Stadion u to vrijeme nije uvijek bio pun.
- Kapacitet je bio nešto manji zbog rata. Hajduk je i u bivšoj Jugoslaviji uvijek bio jak. I to se nastavilo u Hrvatskoj – poručio je Katalinić za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....