Katastrofalno je Hajduk otvorio drugi dio prvenstva. Dva poraza na startu drugog dijela SuperSport HNL-a zvono su za uzbunu. U istom periodu rezultatski stopostotni Dinamo odmaglio je na velikih sedam bodova prednosti. A zabrinjavajuća je i „špranca” koja je postala sve očitija. Hajduk očajno otvara utakmice, a onda pokušava spasiti što se spasiti da. U finišu prvog dijela sezone u tome je uspijevao. Ove godine mu u tome baš i ne ide.
Loša otvaranja utakmica postala su nažalost sve više pravilo, a ne slučajnost. Nekad su i rezultat i igra na startu utakmica loši. Ponekad igra nije toliki problem, ali napad ne zabija, dok obrana propušta. Od početka nastavka prvenstva izgubio je Hajduk od Istre 1961 na Poljudu (1:2) i Gorice u Turopolju (0:1). Protiv Puljana Hajduk je u prvom poluvremenu stvorio seriju dobrih prilika, ali nije zabio. No, imali su tri stopostotne i gosti, od kojih su dvije realizirali pa se na veliki odmor otišlo rezultatom 0:2.
U finišu susreta Rokas Pukštas isprovocirao je autogol Logija Robertssona, ali to je bilo sve što je Hajduk uspio napraviti. Ukupno ne bi bilo nezasluženo da je Hajduk i izjednačio, ali ne može se osporiti zasluženost slavlja momčadi s Aldo Drosine.
Loša otvaranja utakmica
Sličan „film” gledali smo i proteklog vikenda. Katastrofalnih prvih 45 minuta odigrao je Hajduk. Imao je posjed, ali ništa više od toga. Od nekoliko obećavajućih situacija i prigoda, Gorica je jednu realizirala u finišu prvog poluvremena preko bivšeg veznjaka Šibenika Ikera Pozoa.
U nastavku je Hajduk krenuo energičnije, agresivnije, konkretnije, ali više od sat vremena nije imao pravi udarac prema vratima, do Pukštasa. Od tada do kraja susreta stvorio je ukupno tri-četiri izgledne situacije za gol, ali nije uspio stići niti do boda.
Nešto slično gledali smo i na kraju jeseni. Kod Lokomotive Hajduk je primio pogodak, ali ipak uspio preokrenuti do pobjede 3:1. Protiv Vukovara 1991 je na Poljudu s igračem više primio izjednačujući pogodak, pa je ipak golom Marka Livaje iščupao pobjedu 2:1, na koncu s igračem manje poslije isključenja Livaje i Ante Rebića.
U dva susreta nastavka prvenstva u kojima je imao status favorita, ostao je Hajduk bez ijednog boda i Dinamo gurnuo u lagodnu situaciju. „Modrima” više „bijeli” ne dišu za vratom. A tek slijedi teži dio rasporeda za Hajduk. Nakon subotnjeg gostovanja Slaven Belupa na Poljudu, moraju „bijeli” u goste Osijeku. Potom u jadranskom derbiju na Poljud stiže Rijeka pa je Hajduk gost Varaždina prije najvećeg derbija s Dinamom na Poljudu. Još ništa nije gotovo, ali kako trenutačno Hajduk ostavlja dojam, uz seriju ozljeda (Šego, Almena, Durdov...), čini se kako samo Dinamo može izgubiti prvenstvo.
Garcia ‘isti‘ kao Gattuso
Klub iz Maksimira slovio je za favorita prije početka prvenstva. Branitelj naslova Rijeka i Hajduk vrebali su svoju prigodu iz drugog plana. Zbog najkvalitetnijeg kadra, ali i čak 17 milijuna eura potrošenih na odštete za nove igrače, klub iz Maksimira bio je prvi favorit. No, tko je kriv Hajduku, Rijeci, što nisu u stanju pronaći/zaraditi taj novac pa ga uložiti u momčad. Međutim, opet se očekivalo kako će „bijeli” duže biti u „živoj” utrci za naslov.
Dojam ovosezonskog Hajduka je mnogo vizualno pozitivniji od prošlosezonskog Gattusovog negledljivog defenzivnog antinogometa. Međutim, u konačnici Garcia ponekad u tome i pretjeruje, što rezultatski dolazi na naplatu.
Prolazno vrijeme je takvo da je Hajduk u prvih 20 kola prvenstva ove sezone osvojio 37 bodova. Prošle je pod aktualnim izbornikom Gennarom Gattusom u istom periodu također osvojio 37 bodova. Razlika je samo što je tada lider Rijeka bila na osvojenih 39 bodova, a Dinamo na 32.
Uvijek isti problemi, rješenja nema
Ove sezone Hajduk je na identičnom učinku. Dinamo je na 44 osvojena boda, na plus 12 u odnosu na prošlu sezone, a Rijeka na samo 28 bodova, na čak minus 11. Ali ako je Hajduk u krizi, što tek onda reći za Rijeku.
Momčad s Rujevice ima sebe ima povijesnu europsku sezonu, pamtit će je i po demoliranju Hajduka u Rijeci (5:0), ali realno već se oprostila s obranom naslova prvaka. Sastav trenera Victora Sancheza 16 kola prije kraja zaostaje 16 bodova za liderom Dinamom. Ove nedjelje u derbiju s Dinamom na Rujevici imaju šansu barem dijelom smanjiti taj zaostatak, ali prevelika je to prednost.
No, Sanchez nije ni izbliza pod tolikim pritiskom javnosti kao što je Garcia. Uvijek je bilo tako, teže je raditi u Hajduku ili Dinamu, nego u Rijeci. Ali tome je kumovao i trener Hajduka svojim odlukama, forsiranjem svog stila nogometa, čak i tvrdoglavošću.
Bez obzira na kvalitetu i postavku protivnika, teren, čak i vremenske uvjete (kao na Rujevici), Garcia ne dostupa od svojih principa. Što prečesto dolazi na naplatu. Je li Garcia loše pripremio utakmice u startu? Istra 1961 je Hajduka iskontrirala iz tranzicije i polu tranzicije. Problema s izlaskom (build upom) imao je Hajduk i protiv Gorice. Poslije dolaska u prednost obje su momčadi potpuno prepustile Hajduku posjed koji je bio posve jalov jer Bijeli nisu imali mehanizme kojima će probiti zatvorenu formaciju. Prečesto smo taj film gledali ove sezone.
Ne odstupa od svojih principa Garcia ni kod izbora igrača. Čak i kada nahrupe ozljede, kartoni... nema mjesta za Livaju u prvih 11. Ali ima za recimo Bambu Sanyanga. Ne pronalazi Garcia modalitete kako najboljeg i najskupljeg igrača momčadi uklopiti u svoj sustav.
Livaja kao Salah?
Ne treba Livaja igrati zbog starih zasluga, nego zato što je odličan igrač što je valjda nesporno. Od Bambe šest klasa bolji.
Pritom se i Livaja treba uklopiti u sustav, izvršavati sve ono što se od njega na terenu traži, baš kao i svi drugi igrači. Ali i trener stil igre mora prilagođavati igračima koje ima, dok s vremenom, kroz prijelazne rokove ne stekne profile igrača koji su spremni odgovoriti baš svim zahtjevima načina igre koje pred njih stavlja. Garcia je krenuo obrnutim putem. A Hajduk nema novca da dovodi hrpu igrača po željama trenera.
Nametnuo se Michele Šego na poziciji centralnog napadača, ali Livaja je tijekom karijere igrao i na drugim ofenzivnim pozicijama. Uostalom, iz grčkog AEK-a u Hajduk uopće nije ni stigao kao klasični napadač. Ako Livaja ne može igrati u prvih 11 situaciji kada zbog ozljede nema Ikera Almene, kad će onda uopće igrati?
Valjda samo Hajduk može legendu kluba, igrača koji je vukao momčad, prošle sezone najboljeg igrača i strijelca lige, u šest mjeseci od „spasitelja” pretvoriti u gotovo pa nerješivi problem i dovesti ga na rub izlaznih vrata. Ajde, možda i nije jedini.
Ima jedan sličan primjer, samo su „leveli” poprilično različiti. Sličnu kalvariju i krizu prolazi ove sezone i Mohamed Salah u Liverpoolu. No, nakon javnog sukoba s trenerom Arneom Slotom, pa povratka s Afričkog kupa nacija eno ga sad stalno igra u prvih 11. A Livaja?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....