Ne možeš sve pohvatati, koliko se toga smjestilo ovih dana kroz prizmu Hajduka koju najčešće gledamo, okrećemo svjetlu da nam dade rasap svjetlosti i spektar svih boja.
I nije problem što se puno toga događalo, nego što bismo željeli sve obuhvatiti.
Najprije, 10. prosinca poznat je i kao Dan ljudskih prava, ali to je i rođendan našeg barda Zdravka Reića, Rejo, sretan ti 84. rođendan, ali to nije toliko važno za naš spomenar, nego baš kad smo obilježavali Rejinih 70 i pjevali staru hrvatsku "koliko kapi toliko let", prije 14 godina, dakle, na taj dan, jedan od uzvanika (koji opravdano kasni) bio je i Hrvoje Maleš, tada predsjednik Hajduka.
Banuo je u restoran "Arkadu", u Strožancu, ili je to već Miljevac, nadomak hotela "Lav", odnosno "Le Meridiena", ispričao se i – bio je glavna zvijezda fešte!
Bio je uskok, odnosno USKOK u vlastitoj režiji. Ured za Suzbijanje Korupcije i Organiziranog Kriminaliteta.
Naime, tek nekoliko sati ranije otkriveno je da je pod okriljem prethodne noći u Zagrebu, u hotelu "Antunović", namjestio trapulu Željku Širiću i Stjepanu Djedoviću, manirom najboljih špijunskih trilera i priča o James Bondu, Kao da je Ian Fleming o njemu pisao:
– Ja sam Hrvoje, Super Hrvoje Maleš!
Ne moramo sad otvarati priču tko je Širić, a tko Djedović, tko zna, zna, tko ne zna, puno je izgubio, tek Maleš im je uvalio označenih 30.000 eura za tzv. pošteno suđenje, navodni Hajdukov dug, ušla je u to policija po dogovoru u cijelu priču i sve uživatelje mita pohapsila, pardon, uhitila. I sve preostalo što se zbilo u analima je zapisano.
Tek je priča izišla u javnost, probila se, a Maleš se tog 10. prosinca pojavio među novinarima na Rejinu rođendanu. Kakva li je to samo strka bila. Maleš, hodajuća ekskluziva!
Maleš sa svojim ljudima okružen, prijateljima, a mi mislili da ga već čuva ljuto osiguranje.
Uglavnom, da znate, dogodilo se to na današnji dan 2011. godine. Evo 14 hladnih jeseni je prošlo.
Sutradan pak, 11. prosinca znamenit je datum za hajdukologe barem po dvije osnove: to je datum rođenja Ivana Buljana 1949. i Nenada Pralije 1970. godine.
Prvi je pojam iz zlatne generacije Hajduka i hrabro je srce – ajme – Hamburgera. I Cosmosa. A drugi je pravo, autentično Hajdučko srce, borac bez mane i straha, premda je bio i splitovac, nadasve odličan igrač i sportski direktor "crvenih". Jedan od one vrste koja izumire, koji su sjajno povezali dvije dike splitskog nogometa, Hajduka i Splita. Luka Kaliterna, Tomislav Ivić, Stanko Poklepović, Nenad Pralija. Birano društvo.
Zadržali bismo se načas na Buljanu, njegovih 76, koje nosi po motu malo zgureno, ali čvrstinom i snagom autohtonog Imoćanina iz Runovića. Njemu je sudbina namijenila da 1980. godine igra na kontra strani, za Hamburger, u Poljudu kontra Hajduka...
No, već dogodine opet je nastupio u Poljudu, ovaj put ponovno kao domaći, i to u dresu reprezentacije Jugoslavije koja je pod vodstvom Miljana Miljanića sa 5:1 u čarobnoj predstavi isprašila Grke i praktično se preko splitskog katapulta plasirala na Mundijal 1982. u Španjolskoj.
Buljan i Pralija bijahu štošta u karijeri, kao nogometaši i funkcionari, ovo je samo kroki podsjetnik da nam danas slave, Reić 84, Maleš 14 godina od "akcije pošteno suđenje", pa Buljan 76 i Neno Pralija 55 godina.
Možda riječ-dvije više o Malešu koji je sad povratnik u nogomet, u uzavrelim okolnostima i to na poziciju koja bi se počasno morala zvati "fotelja Paška Viđaka", prvi je, naime, čovjek Nogometnog saveza Splitsko-dalmatinske županije.
Maleš je rođen 29. siječnja 1979. godine u Splitu, s obiteljskim korijenima u Mirlović Zagori u šibenskom zaleđu, magistar je ekonomije. Bio je predsjednik Hajduka u mandatu 2011. – 2012., kad je predsjednik Nadzornog odbora Hajduka dr. Josip Paladino zavapio "para nema, niti će ih biti"! Evala, doktore naš! Prije i nakon mandata na čelu Hajduka Maleš je radio u bankarskom sektoru, u Splitskoj banci, Banci Popolare, Hrvatskoj poštanskoj banci kao direktor poslovanja s jedinicama lokalne uprave i samouprave, te kasnije u Adris grupi, odnosno Croatia osiguranju, i to kao glavni ili jedan od glavnih menadžera za područje Dalmacije.
Zanimljivo je da je nekoliko mjeseci proveo i u Irskoj kao "coffee maker" kako bi usavršio engleski, a ne irski jezik, ako ste pogrešno pomislili! U Irsku se ide zbog – engleskog!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....