Pere, spli‘ski Pele, 9. travnja imao bi 84. rođendan. On je dakako Petar Pero Nadoveza, velikan Hajduka, golgeter i trofejni trener, Šibenčanin s velikim Š, hajdukovac s velikim H, stanovnik Splita desetljećima. Kako bi mu samo teško palo što se Šibenik muči i što Hajduk ne uspijeva biti prvak...
Prije tri godine Nadoveza je umro 19. ožujka, pritisnut teškim zdravstvenim stanjem, na Svetoga Josipa. Pričekamo uvijek datum rođendana da oživimo sjećanja. Pisali smo već da je umro na Dan očeva, a baš je on bio oličenje oca. Pater familias.
1. izniman autoritet u svlačionici za igračkih dana, spreman da bude vođa momčadi i da se suprotstavi čak i veličini trenera Branka Zebeca;
2. Kasnije je pogotovo zračio posebnom karizmom i kao trener, ono kad je bio u naletu i punoj snazi osamdesetih, uz osvojen Kup Maršala Tita i ostvaren plasman u polufinale Kupa UEFA 1984., te izboren plasman na europski bitno treće mjesto na ljestvici 1989.;
3. I još godinama nakon toga kao staratelj, kad je trebalo gasiti požar poput 2000. i usput osvojiti Sunce, znameniti HR-kup; ili pak 2004. i 2005. da uskače za kormilo kao „prinudni upravitelj momčadi” nakon Zorana Vulića, odnosno uz Igora Štimca, pa da se uzastopno doplovi do spomenutih titula.
Jest, baš do tih posljednjih naslova prvaka „bijelih”. Na njima je šjor Perin potpis. Nadoveza bi, dakle, sada imao 84, a prije pet godina pohodio je Nadovezu Lukša Jakobušić, predsjednik Hajduka u zaletu, da mu prida zasluženu važnost i značaj; da ga obiđe u obiteljskoj kući u Tribunju i da (mu) znakovito kaže:
- Recite nam Pero, ispričajte, kako se to osvajaju titule... To nam treba, vi to znate! - naglasio je vidoviti Lukša.
Što god je Pero rekao, savjetovao, ni do danas nije pomoglo, ali... Bit će, u nadi je spas.
Bio je to i posebno dirljiv trenutak. Jakobušić je nadasve imao mota, alarmirao je i „sedmu silu”, rečene novinare, vašeg kroničara prije svih, te posve iznenadio Nadovezu na kućnom pragu obiteljske mu kuće/vikendice (u Tribunju, da ponovimo). Donio mu zlatni dres, Nadoveza 79, a iduće godine i bijeli dres, Nadoveza 80.
Eto, danas bi šjor Peri trebao dres s brojem 84, a već tri godine nije s nama. Deveti travanj bio je debelo pocrtan u kalendaru zbivanja hajdukologije, kod Lukše Jakobušića nadasve. Kao dan kad se odlazi Nadovezi i čestita se „Peleu” rođendan.
Nezaobilazno je sjećanje na polufinale Kupa UEFA i sudare protiv Tottenhama što je bio „krešendo” Nadovezine trenerske karijere. Bila je to i eliminacija „bijelih” za nijansu i gol manjka u gostima (2:1, 0:1). Ovih dana travnja. U Splitu je nastradao i pivac. Zavrnio mu Baraba vratom... A u Londonu, kažu, još se tresa prečka, što bi danas rekli greda, od Prekazijeve bombe, na nekadašnjem White Hart Lane stadionu.
Prije pet godina, tog 9. travnja 2021. godine pisali smo, izravno iz Tribunja:
- Sritan ti rođendan, Pero naš...
A Pere, splitski Pele, iznenadio se posjetom u svojoj kućici u cvijeću, gdje se izmakao živjeti u mirovini i miru. Voli biti u blizini rodnog Šibenika, u Tribunju svoje supruge Branke. Ne bi li uživao u kući svojoj. Zavirite u ljetopise, tamo je 108 prvenstvenih golova, te nekoliko mandata na klupi najdražeg kluba.
Pogledao nas je na vratima svog pitoresknog imanja i bilo mu je na trenutak čudno, uz Jakobušića i svitu bili smo poput skupine koja donosi mirise, zlato, tamjan.
Nema nego da nam je rekao, upali ste ka‘ hajduci...
Vrijedi se podsjetiti svega toga i danas kad bi Nadoveza imao 84, a uspomena na velikana naših dana živi vječno, uz poseban pozdrav udovici Branki, kćeri Neli, sinu Peri junioru i cijeloj šjor Perinoj obitelji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....