Poglavar države mogao je bit zadovoljan: Hajduk je igrao pošteno da pobijedi Varteks, kako bi Croatia postala prvak

Trideset je ravno godina prošlo od velike utakmice koja nije donijela Hajduku titulu ili trofej, ali bila je znamenita na svoj način... S pozicije šofera vremeplova, ne možemo zaobići tu svibanjsku priču iz 1996., igralo se u Poljudu tog 12. svibnja, posljednje prvenstveno kolo i ovako je bilo:

1. ako Hajduk zaustavi Varteks, makar remijem, prvak će postat tada Croatia, današnji Dinamo iliti HAŠK Građanski (naziv kluba u kratkom razdoblju s početka devedesetih).

2. ako pak slavi Varteks, e onda će sebi priskrbit naslov i donijet u barokni grad Varaždin prvu povijesnu titulu hrvatskog prvaka!

Hajduku ta utakmica 1996. konkretno baš ništa nije značila. Propustili su „bijeli” ranije svoje prigode da obrane naslov prvaka. Ostalo (im) je tek 90 minuta baluna, samo za čast, za prestiž ili - pakost „modrima”.

Lomili su se navijači Hajduka u dvojbi da li se nasladiti Croatiji i propustiti Varteks na tron. Ili da zapnu i time omogućiti „modrima” osvajanje tada tek drugog naslova prvaka Hrvatske. Zamislite, tek drugi je bio! Jer, Hajduk je bio prvak 1992., 1994. i 1995., a Croatia samo 1993. godine.

Splitska publika bila je posebno sklona Varteksu. Ne nužno zbog toga da bi bili protiv „modrih”, nego zato jer su u redovima Varteksa bili i Splićani, hajdučke face. Prije svih trener Luka Bonačić, Ivica Bančić na lijevom beku, a u srednjem redu Grgica Kovač. Onda Hajdukov junior Zlatko Dalić. Jest, i izbornik je tu bio. A glavne vedete bile su Miljenko Mumlek i Davor Vugrinec, uz njih i Samir Toplak, pa Dražen Besek, zatim Sinjanin Andrija Balajić.

Mnogi Splićani željeli su tada da Hajduk propusti Varteks do titule, da prvak bude Getanin, uno di noi, jedan od nas Bonačić.

E, ali vraga, prste je umiješao ništa manje nego predsjednik države dr Franjo Tuđman. Sazvao je krizni sastanak. Odgovorne iz Maksimira lako je dozvao, a za Hajduk mu je odgovoran bio predstojnik Ureda dr Ivo Sanader.

- Čujem da Hajduk namjerava pustiti utakmicu Varteksu. To se ne smije dogoditi. Pusti li Hajduk, može zaboravit na sponzorske ugovore naših firmi. Prenesite to, vi ste mi, Ivo, odgovorni...

Funkcioneri Hajduka su tako preko budućeg premijera dobili na znanje da im se nije zafrkavat i da im se momčad ne smije otet kontroli. U Maksimiru su pak u ime dobre volje spram Hajduka pripremili paket od, smatra se, 200.000 maraka.

Poznato je da je na poprište, u obitelj jednog od važnih nogometaša Hajduka stiglo 198.000 maraka.

- Uf, dosad je uvijek bilo okruglo – otelo se dotičnom...

Kuriri su sebe očito putem razveselili s dvije tisuće džeparca. Smatra se, pisale su ZG-kolege, da je to u povijesti najskuplja janjetina na putu od Zagreba do Splita/Tučepa (gdje je Hajduk bio u karanteni).

Premija je podijeljena pojedincima u momčadi „bijelih”, Hajduk je zaprimio zadatak s vrha države.

Tom Dubravec/Cropix

Hajduk je svladao Varteks sa 1:0 golom Marija Meštrovića uz primjernu borbenost.

Uzalud je Varteks Luke Bonačića dva-tri dana defilirao gradom Splitom, a njihov predsjednik Anđelko Herjavec otvarao nove poslovnice, u Splitu 3, na primjer. I davao popust na „rebe” i cijeli asortiman. Želio je pridobiti simpatije splitske publike i fotografiranjem na Peristilu, Luka Bonačić je vodio svoje „bumbare” od Grgura Ninskog pa po Getu, do sfinge, kod Luxora i po Krešimirovoj, svuda uokolo gdje je odrastao.

Trener Hajduka bio je Mirko Jozić, igrači Hajduka su „ginuli” za pobjedu, osigurali su poštenu igru i time priljev sponzorskog novca i za iduće razdoblje, HEP, INA, Croatia osiguranje, Agrokor, PBZ, znate kako to ide ili je barem tada išlo, putem preko Pantovčaka.

Poglavar države mogao je bit zadovoljan, Hajduk je igrao pošteno da pobijedi (što je u suštini i te kako u redu). Croatia je tako postala po drugi put prvak Hrvatske, a četiri godine kasnije vratit će ime Dinamo.