Pukla je "bomba", ekskluziva, tamo negdje s druge strane Jadrana, ime kandidata za novog trenera Hajduka.
Jer se bliži kraj Hajdukovoj sezoni i po svemu izgleda da je na redu novi remont, ponovno slaganje i postavljanje pozicija u Poljudu, što se događa zaista češće nego što bi trebalo u nekom ozbiljnom klubu. Već su najavljeni novi izbori za Nadzorni odbor i sasvim su blizu, a kada se mijenjaju oni na vrhu, mogu li svi oni ispod već početi pakirati kufere?
Uglavnom, dominantno je mišljenje da će u Hajduku doći do velikih promjena. Metla, što se kaže. A kad god je tako, imena "nasljednika" krenu cirkulirati stvarnim i digitalnim prostorom. Baš nekako najviše reakcija i pažnje izazove pozicija trenera. Tko će voditi "bijele" iduće sezone?
Gattuso na to pitanje uvijek odgovara kriptično, politički. Kaže, ajmo mi odraditi sezonu do kraja, za dalje ćemo vidjeti. A bila bi prava senzacija da ostane...
Da ne zaboravimo, vratimo se na "bombu" s druge strane Jadrana: iz Italije je prohujala vijest da je Rene Marić jedan od kandidata za klupu Hajduka. Našlo se tako ime ovog austrijskog državljanina hrvatske krvi u izboru, uz već razvikane domaće kandidate, Carevića, Kovačevića, Garciju (nije domaći, ali potanko poznaje domaću ligu).
Javnost je posebno zaintrigiralo ime Marića. Kao nešto drukčije, egzotično. Tek su mu 32 godine, da je igrač Hajduka ne bi bio ni blizu najstariji, tek četvrti ili peti, tu negdje... Još nije imao priliku u svojoj kratkoj ali plodnoj karijeri biti glavni trener.
Artetin poučak
Ali nije ni, recimo, Španjolac Mikel Arteta prije Arsenala, pa pogledajte kako je prodrmao crveni dio Londona. Kad već spominjemo Artetu, zašto ne i puno nam bližeg Mislava Karoglana, koji je prvi seniorski posao dobio baš u Hajduku i dugo je "bijele" vodio bez poraza. Zaključak: Marić ne bi bio nikakav presedan.
A Marić je tek nekidan došao i do prvog seniorskog trofeja, jer je kao pomoćni trener Vincentu Kompanyju u Bayernu osvojio njemačko prvenstvo. Vratio je "zdjelu" u München nakon što su je na jednu sezonu preoteli Xabi Alonso i Bayer iz Leverkusena.
Da damo i kratki pregled karijere u usponu.
Nekoliko ozljeda u mladosti natjeralo je Marića na rano odustajanje od igračke karijere. Uhvatio se potom trenerske i analitičke strane nogometa, pokrenuo blog na internetu i vrlo brzo su razni klubovi i treneri počeli Renea tražiti savjete.
U Salzburgu je upoznao poznatog njemačkog trenera Marca Rosea, dijelili su nogometne ideje i analize, a ubrzo je počela i suradnja. Rose je od 2016. do 2022. trenirao akademiju i prvu momčad Red Bull Salzburga, pa dvije Borussije, prvo Monchengladbach, kasnije Dortmund. Rene Marić bio je u tom periodu pomoćni trener, bio je uz Rosea tih šest godina, 270 utakmica.
Putevi su im se tu razdvojili, Rose je postao trener RB Leipziga, a Marić je suradnju nastavio u Leedsu, uz Amerikanca Jesseja Marscha. Uslijedio je rad u akademiji Bayerna, pa i gore spomenuta promocija u stožer prve momčadi i eto nas do dana današnjeg.
Strelovit uspon, nabrojali smo sve stanice, a spomenut ćemo da svako malo izađe tekst u njemačkim medijima, gdje se nadugo i naširoko priča kako je Marić cijenjeno trenersko lice u Münchenu, ali i cijeloj Njemačkoj i da mu slijedi svijetla budućnost.
Pa čim su ga u početku prepoznali čelnici Red Bulla jasno je da nije bezveznjak, crveni bikovi nisu samo dobro ustrojena tvornica slavnih igrača, već i velikih trenera.
Velika stvar
Pošteno smo se nadrobili o Mariću, a nismo "odmotali" veliku stvar, nekima nebitan detalj, a drugima presudna odlika. Spomenuli smo da u njemu teče hrvatska krv, jer Rene Marić posebno mjesto u srcu gaji za Pelješac, mjesto Trpanj, i odgojen je u hajdučkom duhu.
Nije da na silu, pod svaku cijenu želimo naći poveznicu sa Dalmacijom, kao kada je nedavno ispalo da je novi papa Lav XIV zapravo stari Sinjanin. Jer je sam Rene u jednom intervjuu otkrio našem novinaru Antoniju Juričiću:
- Dio obitelji mi je podrijetlom iz jednog sela u Bosni i Hercegovini. Na Pelješcu mi je živio pradjed, jedno vrijeme i očevi roditelji, a trenutačno su mi tamo ujak i ujna. Tamo imamo kuću i dolazim svako ljeto. Odrastao sam u Austriji, ali smo doma govorili hrvatski jezik, a njemački sam počeo učiti tek s četiri godine. Osjećam se kao Hrvat i za Trpanj me vežu prijateljstva koja sam tamo i stekao.
Dodat ćemo i još jednu njegovu izjavu:
- Veliki sam navijač Hajduka, mogao bih se zamisliti jednog dana u Splitu, ali čisto sumnjam da će taj dan biti uskoro.
Te riječi izrečene su u studenom 2019. godine. Rekao je Marić, sumnja da će "taj dan" biti uskoro. Pa prošlo je pet i pol godina, je li to "uskoro" isteklo?
Pred Hajdukom su velike promjene, a po Poljudu se vrte, motaju razna imena. Neki kažu, u hodnicima stadiona se moglo načuti i ime Rene Marić. Hoće li se na duže vrijeme vratiti u zemlju svog pradjeda? Navikao je na austrijski i njemački red, disciplinu i sustave. Što reći, ovdje radimo stvari na malo drugačiji način.
Ne treba ni biti toliko ciničan, u slučaju da Marić dođe, možda bi baš ta odluka označila početak nekog drugog vremena u Hajduku, gdje se odluke donose brinući se o daljoj budućnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....