Sretan rođendan Viliju, Džoniju, a meni ništa?! Lijepi vam pozdrav šaljem...
Poruka nas je ubola u srce, priznajemo, jer smetnuli smo s uma da je 24. rujna ujedno i rođendan našeg dragog prijatelja, „suborca” kroz hajdukologiju i godine HNL-a, Branka Karačića; bivšeg nogometaša ne samo Hajduka i trenera mnogih ligaša, a začudo nikad ne – Hajduka?!
Kako da ne, dragi Kara, oprosti, sretan ti rođendan!
Džoni je rođen 24. rujna 1950., a Karačić točno desetljeće kasnije, 1960., Kara nam je skoro vršnjak, godinu stariji, evo u Karačića 65 i može sad komotno u penziju, mirovinu, ako ga netko pogurne i možemo zajedno vozit, šofirat vremeplovom.
Nego, poodavno to smjeramo napisati, otrgnuti zaboravu, ili vas podsjetiti, kako god... To kako je Torcida pjevala pogrdnu pjesmicu jednom Stojkoviću koja je zvučala ovako, a vi je nadopunite, nije lijepo da je pišemo eksplicitno.
- Oj ti Piksi, Dragane...... i sad ide refren dalje... sve do grane...
I drugi stih:
- Evo stiže Karačić, nosi ti banane...
Nećemo sve napisati jer nipošto nije lijepo, ali lako ste shvatili. I Karačića kojemu to godi, nije da nije, po na to kaže:
-Zamislite, nisu u pjesmu dozvali Baku Sliškovića, velikog Doktora Baku, nego baš mene! Baš mi to mnogo znači – Karačić će.
Nije samo umijeće u pitanju, nego ima i logike, jer Karačić je čudesno izvodio slobodne udarce, a baš se on preklapao sa Stojkovićem, u drugoj polovici osamdesetih, u rivalstvu Hajduka I Crvene zvezde.
Bili su, što se reče, pandan jedan drugome.
Karačić je imao opjevan slobodnjak i fina dodavanja, želio ga je baš Tomislav Ivić, kad je došao u Hajduk u ljeto 1987. i tražio da se Karačića dovede iz Osijeka ali Ivić ostade u Poljudu samo četiri dana, četiri treninga i ode na poziv u veliki Porto, u redove europskog prvaka, a Karačića dopadne bugarski trener Ivan Vucov.
Vucov je htio sve na snagu, a Kara je naš bio fini tehničar, on bi lopte podvaljivao, a slobodnjake milimetarski nepogrešivo izvodio. Živjeli su – hrapavo.
Kasnije, pod Perom Nadovezom i Karačić je prodisao, pa od vašeg šofera vremeplova nije više dobijao petice, nego i osmice, pa smo se vremenom sprijateljili.
Ostao je uvijek žal u Karačića, a i kod vašeg reportera kako se to Karačiću nikad nije zalomilo da preuzme kormilo Hajduka. Želio je to, imao sve “vjerodajnice”, pa ipak, nije se poklopilo.
- Život piše romane, što da radiš - često bi nam znao reći, blago zdvajajući.
Bilo mu je krivo, to je ljudski.
Bio je zato trener Šibenika, došao s njima u finale kupa i izgubio baš od Hajduka 2010., te na europsku scenu ih je popeo. E da, ovog istog Šibenika koji je sad negdje duboko, teško nam ga je pronaći gdje se to sad muče i tavore spremni za novi uzlet do elitna društva.
Bio je Karačić najbliži da bude trener Hajduka u ljeto 2005., rečeno je:
- Ako ne bude htio Ćiro, to si ti, Kara, garant…
Ali, ajme, Ćiro je htio, pa Kara osta’ bez Hajduka.
Vrijedan stručnjak, priznat, taktičar i stvaratelj ostao je Hajduku zauvijek privržen. Rodom iz Slavonije, iz Ivankova, a porijeklom iz Hercegovine, kao mnogi Karačići, ako je kao dječak možda i simpatizirao Dinamo, u mladosti se priklonio Hajduku i ostao upamćen kao sjajan veznjak i strijelac golova iz slobodnjaka i u mrežu – Dinama! Ohoho, itekako!
Kara, oprosti nam na zgubiredu i neka si nas podsjetio. Sretan ti rođendan, majstore, uz zrno nostalgije hajdukologije.
Nakon Blaža Sliškovića nitko tu “bijelu osmicu” nije zaslužio nositi kao ti!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....