Prije godinu dana, točno na današnji dan, tužne vijesti pogodile su hajdučku obitelj i hrvatski nogomet općenito. Toga 28. listopada 2024., u 64. godini, preminuo je legendarni Tonči Gabrić. Vijest je tada šokirala sve, a u povodu prve godišnjice smrti prisjećamo se njegove velike karijere.
Gabrić je karijeru započeo u matičnom Orkanu iz Dugog Rata, kada ga je uzeo Hajduk u svoj podmladak, a zatim je s kraćim prekidom (u Solinu, sezona 1981./1982., prva od jedine dvije koje je taj klub proveo u jugoslavenskoj Drugoj ligi – skupina Zapad) pet sezona čuvao mrežu RNK-a Split.
U crvenom dresu kluba iz tadašnjeg Parka skojevaca nastupio je u ukupno 124 službene utakmice, u razdoblju od 1979. do 1986., i zabio jedan gol. Svjedoci vremena navode kako je, među ostalim, bio najbrži igrač u sprinterskim mjerenjima na 100 metara, što otkriva njegov talent za istrčavanje pred protivničke napadače, po čemu je ušao (i) u Hajdukovu legendu.
Nastavio je potom karijeru u Čeliku iz Zenice, odigrao dvije utakmice za Hajduk (prvi službeni nastup za Hajduk bio je 22. 11. 1987., kada je Velež pobijedio Bijele 3:1), da bi je potom nastavio u Rijeci, grčkom PAOK-u, Pazinki i na kraju Hajduku. Za Hajduk je ukupno branio u 187 utakmica, od čega 144 službene, pritom dobivši nagradu "Hajdučko srce" za sezonu 96./97.
Dugo je išao po posudbama pokušavajući se izboriti za mjesto u Hajduku. Ali pravu afirmaciju na Poljudu doživio je tek u zrelim igračkim godinama. Nakon polusezone u tadašnjem prvoligašu Pazinki, stigao je poziv iz Hajduka i Tonči se vratio. U splitskom klubu uslijedilo je sjajno razdoblje njegove karijere. Postao je jedan od stožernih igrača, a u klubu je ostao gotovo do četrdesete.
Veliki vratar Bijelih branio je za PAOK i bio kapetan Rijeke, ovo su njegovi dani: ‘Solun je vatren kao i Split‘
Obranama se ponajviše istaknuo tijekom nastupa Hajduka u Ligi prvaka, kada je bio možda i najbolji igrač momčadi. Karijeru je završio 1999., na vratima Hajduka naslijedio ga je Stipe Pletikosa. Za hrvatsku reprezentaciju upisao je devet nastupa. Debitirao je 17. listopada u Zagrebu, u prvoj povijesnoj utakmici Vatrenih protiv reprezentacije SAD-a. Nije puno igrao za reprezentaciju jer je uglavnom bio zamjena Draženu Ladiću. S Hrvatskom je bio na Europskom prvenstvu 1996. u Engleskoj.
Do "kockastog" dresa došao je i njegov sin Drago. On je za Hrvatsku nastupio pet puta, dok je u Hajduku skupio 93 nastupa te također osvojio nagradu "Hajdučko srce". Danas mu je 38 godina, a već nekoliko sezona član je Zagore iz Unešića, koja se natječe u Trećoj NL jug.
Nakon bogate igračke karijere Tonči se posvetio treniranju vratara. Tako su kroz njegove ruke prošli Stipe Pletikosa, Danijel Subašić, Lovre Kalinić, Ivo Grbić i mnogi drugi. U Hajduku je, dakle, dugo radio kao trener vratara, a imao je i jedan inozemni angažman. S Aljošom Asanovićem bio je u reprezentaciji Gambije, u istoj ulozi trenera vratara.
U povodu prve godišnjice smrti, Gabrića su se prisjetili iz HNS-a.
"Na današnji dan prisjećamo se Tončija Gabrića, reprezentativnog vratara koji je nastupio i na prvoj, povijesnoj utakmici Vatrenih protiv SAD-a, a preminuo je prije točno godinu dana. Počivao u miru", napisali su iz Saveza.
S druge strane, do trenutka objave ovog teksta, Hajduk se nije objavom prisjetio svoga legendarnog vratara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....