Šta ima, je li se stišava bura u Poljudu, je li Marko Livaja počinje konačno od prve minute, je li se smirio Ante Rebić, pitaju nas zainteresirani hajdukovci, kao da ne čitaju portale, novine i friške vijesti.
Objavili su iz Poljuda promociju trećeg dresa, pljunuti Bayernov, objavili su i produžetak ugovora vrijednog Roka Brajkovića, vidite da se radi i da se nogometaši „bijelih” pripremaju što se kaže „ na svim nivoima”.
I bolje je da se pripremaju u miru, da ne bubaju kojekakvim najavama, nakon jednog boda od šest mogućih iz posljednja dva kola najbolje je da su mirni, rede i šute. To za „bijele” mora biti dobar (pred)znak.
Mi ćemo vas pak vratiti u prosinac, baš u ove dane 2013. godine kad je Hajduka vodio „uno di noi” Igor Tudor i kad je u trenutku listopada Marko Bencun zabio gol u Kranjčevićevoj ulici za 2:1 u zadnjim sekundama protiv Hrvatskog dragovoljca i nakon te pobjede Hajduk je nekako uzletio, raširio krila, postao prepun nade, premda će potom odigrati samo 3:3 u Koprivnici kontra Slaven Belupa što je obilježilo slabo suđenje Marka Matoca iz Zaprešića, možda ste ga zapamtili.
No, nije to tema, nego se Hajduk zaputio u Maksimir pun samopouzdanja odigrati prvenstveni derbi i bome je tog 1. prosinca 2013. godine bilo 2:2, sjetit ćete se kako je u zadnjoj minuti Anton Maglica zabio za konačan rezultat.
U trenutku je Hajduk pomislio da može sve, kao da su sedamdesete godine, a u srijedu ga je opet čekao Dinamo, opet u Maksimiru, sad je to bio prvi meč četvrtfinala kupa.
- Kucnuo je čas za pobjedu, sa 2:2 u prvenstvu pokazali smo da možemo – pričali su hajduci.
Tri dana nakon 2:2, opet u Maksimiru i sad je to 4. prosinca 2013. godine, dakle točno ovi dani prije duzinu, tucet, to jest 12 godina i - što je bilo?! Hajduk je izgubio sa 0:5, o užasa li!
Do ovih 0:5 u prvenstvu protiv Rijeke bio je to najteži poraz Hajduka na hrvatskoj neovisnoj sceni od 1992. naovamo.
Da se prisjetimo tih „junaka hajduka” u 0:5 porazu? Zašto ne, porazi su isto sastavni dio igre i ispisuju povijest, pa pišemo da su igrali ili nisu igrali, kako hoćete, u formaciji 4 – 2 – 3 – 1, pa pišemo: L. Kalinić - Vršajević (od 67. Kiš), Maloča, Milović, G. Jozinović - F. Bradarić, Pašalić (od 84. Anđelković) - Iluridze (od 46. J. Bašić), Sušić, Bukva - Kouassi.
Bilo je tu sjajnih igrača, zar ne? Pa ipak se nakon 2:2 uzleta u mislima tri dana kasnije na istom stadionu grubo prizemljila.
Bolje je da je u Hajduku tišina, lako ćete dragi navijači utažit znatiželju u subotu kad susret počne i potraje. „Bijeli” rade i pripremaju se i sigurno će skrušeno u derbiju boriti se iz sve snage.
Puno je bolje da se šuti nego izjavama razmeće.
U to ime i rezultati iz prosinca otprije 12 godina mogu biti podstrek i poziv na oprez, manje govori, više radi! Tako i jest. Toga se očito u Poljudu drže.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....