Od Basela do Hajduka smjestilo se 17 trofeja: Liga prvaka, dvije Europske lige, UEFA Superkup, Svjetsko klupsko prvenstvo, četiri prvenstva Španjolske, četiri kupa Španjolske, dva superkupa Španjolske, kup Njemačke i kup Švicarske.
To je karijerni ulov Ivana Rakitića. Velik, legendaran i ovjekovječen.
Tu je i srebrna medalja iz Rusije, kada je "mala" Hrvatska opet pokazala da je dorasla velesilama, a Rakitić je bio važan dio te generacije.
Nemojte zaboraviti tko je u raspucavanjima pristao pucati onaj peti, najstresniji jedanaesterac.
Sve je počelo u Möhlinu, mjestu u Švicarskoj nedaleko Basela gdje je jedna hrvatska obitelj 1988. godine dobila sina Ivana.
Napisali smo na početku, od Basela do Hajduka, ali Rakitićev nogometni put počeo je u manjem klubu u njegovom rodnom mjestu. Prvi put dotaknuo je loptu s četiri godine i bilo je jasno da se od nje više neće razdvajati.
Hrvatski jezik
Rakitić se oduvijek osjećao kao Hrvat, u njegovoj se obiteljskoj kući uvijek pričalo na hrvatski. A i njegov rodni Möhlin je vrvio Hrvatima, koji su zbog rata još više pristizali. Iako je zbog rata puno godina trebalo proći prije nego li je imao priliku posjetiti svoju Hrvatsku.
Ali uvijek je pažljivo, s posebnim respektom pričao o svojoj drugoj domovini:
- Kad sam počeo igrati, nisam nosio hrvatski dres. Nosio sam dres svoje druge domovine, Švicarske. Moram biti iskren... Kažem ljudima: "Ja sam Švicarac." I to uvijek izaziva čudne poglede. "Švicarac? Ivan Rakitić?" Ali rođen sam u Švicarskoj, odrastao sam u Švicarskoj, išao sam u školu u Švicarskoj, moji prijatelji su iz Švicarske.
- I zato sam bio jako ponosan što sam pet godina nosio dres Švicarske dok sam igrao s mlađim momčadima. Ali najveći dio mog srca pripada Hrvatskoj. Oduvijek je pripadao - rekao je za Players‘ Tribune.
Otac mu nije nametao odluke u životu, pustio ga je da sam stvara svoj životni put. A Ivanova odluka bila je s 15 godina napustiti školu i potpuno se posvetiti nogometu.
Već sa 17 godina debitirao je za seniore Basela i nije dugo prošlo, počele su stizati ponude iz Premier lige. Tad su ipak uskočili Ivanovi roditelji, malo umiješali prste u život svog sina. Dok ne stavi kapetansku traku Basela na ruku, ne ide nigdje, to je bila poruka oca svim zainteresiranim klubovima.
Pun pogodak
Što bi bilo kad bi bilo, možemo sada pričati. Ali po svemu se čini da je ostanak u Baselu bio pun pogodak.
Mladog igrača privuku novac i prestiž igranja za velikana, pa se u nepoznatoj sredini izgubi i karijera krene nizbrdo, takva priča milijun puta je ispričana i milijun velikih karijera je nestalo. A Rakitić je još neko vrijeme ostao u Švicarskoj, pa je za iduću stepenicu karijere odabrao Schalke 04 i tu kreće onaj poznatiji dio njegovog puta.
U Baselu je upao u oko i reprezentaciji Hrvatske, točnije, izborniku Slavenu Biliću.
- Što mogu reći o Slavenu? On je jedna od najvažnijih osoba koje sam upoznao u svojoj nogometnoj karijeri. Ne samo kao trener, već i kao osoba. On je drugačiji. On je tako poseban. Jer pomisliš, dovraga, ovaj čovjek će sve učiniti za mene.
Nakon Schalkea uslijedile su Sevilla, Barcelona pa opet Sevilla. Paralelno tomu i velike utakmice u kockastom dresu, sličnom onome u kojem je spavao kao mališan u Švicarskoj. Svojom vještinom na terenu pisao je povijest hrvatskog i svjetskog nogometa. Sve trofeje i uspjehe već smo pobrojali. Jasno je da se velebna karijera bliži kraju, a za oproštaj od karijere izabrao je baš Hajduk. Nije se u Split došao odmarati, "bijelima" je podario najbolje od sebe, za ispračaj i kraj velike nogometne priče.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....