Može li se izgubiti od Rijeke 0:5 i svejedno postati prvak? Može, naravno, baš kao Tomislav Ivić u sezoni 74/75, čak 0:5 od Veleža u Mostaru pod Bijelim brijegom tamo gdje danas Zrinjski stoluje i – postao je prvak.
Isto tako, u opjevanoj sezoni 75/76, samo godinu potom, pobijedio je Partizana u Beogradu na stadionu JNA sa 6:1 i – nije postao prvak.
Prvak je onaj tko ukupno sakupi najviše bodova, kaže se u propozicijama prvenstva. I puno je bolje jednom izgubiti s 0:5, nego pet puta s po 0:1, zaključili su mudriji od vašeg reportera, a mi se priklanjamo toj teoriji i apsolutno slažemo s tim...
Sukladno tome aktualni trener Hajduka Urugvajac Gonzalo Garcia napravio je tri nova koraka ka – cilju, što god to cilj bio. Jer, iz Poljuda često skreću pozornost kako im titula prvaka nije imperativ. Lukavo. I neka im bude. Međutim, kako god okrenuli, obrni, izvrni, utrka za naslovom prvaka traje... I Hajduk je ozbiljan akter. Kao što to Rijeka ove godine (još ili zasad) nije...
U osvrtu na pobjedu kontra Lokomotive u oči upada učinak dvojice napadača, a nijedan nije Marko Livaja. Prije svega Ante Rebić se konačno probudio i bio onaj koga se dugo priželjkivalo, zbog čega je uostalom i angažiran na početku sezone. Uzeli su ga s dozom skepse, ali i nade da bi opet mogao bljesnuti.
Drugi je Michele Šego koji je pronašao sebe, služi ga udarac i na listi strijelaca kotira kao da je sam Livaja glavom i bradom.
Garcia je pak za kormilom opet bio vjeran sebi. Sastavio je momčad bez Livaje u prvih 11, vjerujući svome instinktu. Radi po svome, a u klubu neka misle što misle...
Sigurno nije lako izostaviti Ćaću iz prvih 11, a pročitajte izjavu Garcije poslije utakmice, onako između redaka... Što je pisac htio reći... Pa kaže, sluša puno glupih stvari. Ali, radi po svome. Igrači su sretni. Filip Krovinović nije trebao početi, međutim na kraju zbog ozljede Luka Hodaka jest i bio je važan akter, srčan, kapetanski... Kažu, momci su dolje u svlačionici sretni, pjevaju...
Dakle, mnogo razloga za zadovoljstvo.
Mi bismo opet i još jednom podcrtali Rebića, istaknuli da je na njegov mlazni pogon Hajduk pobijedio na teškom gostovanju i to je veliki zalog za optimizam. To da će se takav Rebić prezentirati i na proljeće. Može biti samo još bolji.
Šego je golovima, ali nadasve trkom, obaveznom igrom, pokazao koliko dragocjen može biti i s njim Hajduk ima veliki lancun da pokrije teren, sve je manje „rupa” kad Šego trče. Toliko toga Šego stigne.
E sad, Livaja nije u top-formi i to se vidjelo protiv Dinama, treba ga pričekati. Ima li sklada između Garcije i Livaje, teško nam je eksplicitno reći, kao što je teško bilo što ustvrditi na temelju rekla-kazala priča.
Znate i sami da nakon 0:5 od Rijeke, pa dalje, ono kad je Livaju (za)bolio drob, pa nije mogao s klupe u igru, iz Poljuda nisu emitirali vijesti tipa bio je sastanak, pričali smo, pročistili smo glave, rekli smo jedni drugima što mislimo, sportski direktor i trener sjeli u četiri oka i tome slično.
Ne, Hajduk je zatvoren i sve te stvari rješava unutar četiri zida što je dobro. A hajdučki puk neka samo gleda rezultat. Dok se pobjeđuje briga ih tko sastanči i pobjeđuju li Rebić i Šego ili netko drugi i treći i ima li grintavih ili su svi baš sretni...
Uglavnom, Hajduk je otkrio Rebića i to je kolosalna vijest za „bijele”. Može li taj Rebić zadržati kontinuitet odličnih predstava vidjet ćemo na proljeće.
A ono pravo pitanje jest: mogu li se skladno ukomponirati u trojac, trio ili bolje reći vražji/đavolski trozubac Livaja, Rebić i Šego? E, to je misterij. Kako im podijeliti mjesta da sve štima kao švicarski sat?
Sastaviti trozubac, što bi Talijani rekli „tridente”, tri oštra zuba zajedno za šampionski ugriz, to je zacijelo najveća intriga zimskog pripremnog perioda. Jer, pravi Rebić bio bi najveće pojačanje. Kao što je ovog ljeta u Poljud ušao tiho, na prstima, bez pompe, nakon duže pauze, sad je konačno pokazao onu svoju staru klasu, ekstra klasu koja je nekad činila ponosnim splitovce i Slavena Žužula u Parku mladeži. Kad se samo sjetimo kako su poletjeli na potpis ugovora Rebića s Fiorentinom...
Davno je to bilo, nekad je Rebića i izbornik Zlatko Dalić pozivao, a sad je Rebić u Hajduku pokazao kako nije za otpis ili staro željezo. Ma kakvo rezalište!? Ovakav Rebić izuzetna je snaga Hajduka i Garciji ostavlja širok manevarski prostor da radi kako hoće i sastavlja momčad kako mu se ćefne, to jest prohtije.
Ma što god mislili o tome.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....