Hajduk se propisno namučio s Cibalijom u osmini finala Kupa u Vinkovcima, na koncu je izborio prolazak u ruletu jedanaesteraca (0:0 pa pobjeda 2:4 s 11m). Makar je igra s obzirom na teren u prvih sat vremena bila korektna, a sigurno barem dva koplja iznad predstave kod četvrtoligaša Koprivnice s igračem više u prethodnoj rundi (1:4). No, već za koji tjedan, mjesec, malo tko će se toga sjećati. Možda će se prisjetiti samo penala, vjerojatno navijačkih incidenata, a lako moguće i neočekivanog kapetana „bijelih”. Momčad Hajduka imala je u tom susretu svog prvog kapetana Amerikanca, Rokasa Pukštasa.
Kapetan Amerika
Nije Pukštas prvi furešt s kapetanskom trakom oko ruke, pa ni među strancima izvan regije, ali jest prvi Amer kapetan Hajduka. Kapetan Amerika! Zanimljivo, nije Pukštas ove godine jedini američki kapetan u klubovima koji su simbol grada pod Marjanom. Iskusni američki bek Shannon Shorter je nakon više godina boravka u klubu prošle sezone dobio čast da bude kapetan košarkaša Splita. U međuvremenu je ljetos Shorter napustio „žute”, ali će se između ostalog pamtiti i po tome.
Pukštas je svoju kapetansku rolu dobio privremeno, u Vinkovcima, spletom okolnosti. Bio je v.d. kapetana. Ali posve zasluženo. Traka je u tom trenutku, u toj momčadi, bila pravom čovjeku oko ruke. Marko Livaja je zbog ozljede ostao u Splitu, zbog kombinirane momčadi i poštede nekih igrača. Filip Krovinović, Zvonimir Šarlija, Michele Šego su susret počeli na klupi. Dario Melnjak je na njoj i ostao, Šimun Hrgović nema veliki seniorski staž... Pukštas je stoga u Vinkovcima bio sasvim logičan izbor za kapetana.
U finišu susreta traku je predao Krovinoviću kada je ove sezone sve bolji veznjak „bijelih” ulazio u igru, ali je povjerenje mladi Amerikanac opravdao. Navijači ga u pravilu vole ne samo zbog toga što je dobar igrač, nego i zbog toga što svaki put ostavi sve na terenu. Nekada će odigrati bolje, nekada lošije, ali je pristup uvijek isti, u deset deka. Pojest će travu, uletjeti u klinč s protivnikom, igrao protiv Cibalije ili Dinama isto mu je. A što se tiče igračkih kvaliteta, nažalost nekako nam se čini da ga i nećemo puno često gledati u Hajduku s trakom oko ruke. Nastavi li s ovakvim igrama, vrlo brzo će u neku jaču europsku ligu, sredinu.
Kapetan Mass Sarr
A već je u prošlosti bilo stranaca kapetana Hajduka. Izvori su šturi, nije se u prošlosti previše o tome vodila evidencija. Naravno, u vrijeme bivše Jugoslavije igrače iz drugih republika nije se držalo za strance, pa se tog perioda nećemo ni dirati. A u samostalnoj Hrvatskoj pamti se kako je jednom prigodom kapetan navodno bio čak i Mass Sarr. Tamnoputi liberijski napadač koji je bio ljubimac navijača u Hajduk je stigao 1995. godine. Nije bio izraziti golgeter, ali imao je svojih svijetlih trenutaka i navijači ga i dan danas pamte, ostavio je lijepe uspomene. U jednom od susreta je dobio čast da bude kapetan, bila je to i dobra baza.
Riječ je bila o prijateljskoj pripremnoj utakmici Hajduka i momčadi 4. gardijske brigade, odigranoj u veljači 1997. godine. U nastavku susreta kada je nakon mnogo promjena ušao u igru dobio je u pomlađenoj momčadi Sarr ulogu kapetana. To ga je posebno inspiriralo pa je u 5:1 pobjedi zabio hat trick. Pritom je zadnji pogodak zabio škaricama. Bio je Sarr tada prvi tamnoputi kapetan u povijesti Hajduka.
Josip Skoko je bio također kapetan Hajduka, ali australski reprezentativac, otac aktualnog igrača „bijelih” Noe Skoke, je naše gore list. Ne gledamo ga kao pravog stranca, dapače neka je igrao za klokane on je za nas „domaći‘.
Kapetan Hajduka bio je i Senijad Ibričić. Jedan od najboljih igrača Hajduka u ovom stoljeću, reprezentativac Bosne i Hercegovine, nije predugo boravio na Poljudu, tri godine, ali je ostavio dubok trag i imao je čast da bude kapetan „bijelih”. No, opet s obzirom na to da je igrač iz regije, gledamo ga ipak malo drugačijim očima od recimo Pukštasa ili – Jeffersona. Slično još i više vrijedi za Mirka Hrgovića koji je bio kapetan, reprezentativac BiH, ali je iz sinjske krajine i ponikao je u Hajduku.
Hamza s trakom u debaklu protiv Gzire
Pomalo već zaboravljeni Brazilac Jefferson je u raritetnom prvenstvenom susretu s Istrom 1961 u travnju 2016. godine bio kapetan. Raritetan je to bio susret zbog toga što su Hajdukovi kapetani bila dvojica stranaca, prvo tadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine Tino Sven Sušić, a potom nakon njegovoj izlaska i Jefferson.
Jedan od dokapetana Hajduka bio je i grčki veznjak Savvas Gentsoglou. Zoran Nižić bio je tada kapetan, dokapetani Savvas, Nikola Vlašić i Ante Erceg.
Kapetan Hajduka bio je i Gambijac Hamza Barry. Ispast će da se to od prve minute dogodilo u onom ogledu koji svi kojima je bliska bijela boja žele zaboraviti, u uzvratnom susretu s Gzirom United na Poljudu (1:3) kada je 2019. godine Hajduk šokiran i eliminiran, osramoćen.
Još jedan Brazilac bio je kapetan Hajduka, Jairo. Prije dvije godine kapetansku traku nosio je u Hajduku i slovenski napadač Jan Mlakar...
Sigurno je kapetana stranaca bilo još, teško je sve te podatke „iskopati”, pogotovo provjerene, u nedostatku pouzdanih izvora. Nema potpunih izvora ni za službene susrete, kamoli prijateljske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....