Možda se nekome učini previše, jer samo je šest dana razmaka, pa kako ga opet spominjati, ali što da radimo kad se Tomislav Ivić, jedan i jedini u povijesti Hajduka rodio 30., a umro 24. lipnja, samo šest dana prije 78. rođendana.
Sad bi šjor Ivan imao 93 godine, a znate što nama od njega najviše fali? Da je komentator Svjetskog nogometnog prvenstva, uz sve ostale vedete uz Marka Šapita i Valentinu Miletić na našoj nacionalnoj televiziji. Ivić bi dodao ono nešto svoje, ono što on vidi bolje od drugih, oplemenio bi dodatno ionako sjajnu emisiju.
Na stranu kakav je bio trener i globetrotter s kuferom u ruci, te koliko je trofeja osvojio i nogometaša odgojio, međutim ono malo zrno soli i papra u njegovim osvrtima na utakmice još više bi obogatilo Americanu.
Što možemo kad vrijeme neumitno prolazi, rođen je 30. lipnja 1933., puno je godina prošlo, ali ga se spominjemo i danas, pa neka smo ga spomenuli i nekidan 24. lipnja, na smrtni dan. Umro je da podsjetimo 2011., kad je Hajduk slavio stotu godišnjicu.
Samo zastanite na trenutak: dok „bijeli” prolaze kroz turbulentno razdoblje, sjetite se Ivićeva rođendana. Ivićeva su bila neka sretnija vremena za Hajduk, premda je i tada sedamdesetih bilo i problema i grintanja i nezadovoljstva i svega što život i svakodnevica nose... Ali, bilo je puno više sreće i pobjeda, titula i kupova...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....