Sretan rođendan Miši Krstičeviću, već smo kod 19. dana veljače i Mišo ili Krsto, kako smo ga nekad običavali zvati, danas slavi 68. rođendan, 1958. godine rodio se u Metkoviću. Sretno mu.... I da mu novi, kratak boravak u Hajduku ne nosi ožiljke, tako je, kako je... U trenutku si poželjan, dobrodošao, uskoro si teret i nepoćudan... Teško je to sve objasniti.
Kad se mete, netko mora i kašljati.
Nego, da se držimo igračke karijere, ajde, tko će to danas iz treće lige, iz redova Neretve u godinu dana doći do uloge standardnog prvotimca Hajduka, osvojiti titulu prvaka i postati reprezentativac Jugoslavije?! I sve to kroz sezonu 1978./79...
Za izabranu vrstu bivše države Krstičević je dao više golova nego Slaviša Žungul! Sedam nastupa i jedan gol, dok Žungul u 14 nastupa za Jugoslaviju nije uspio zabiti nijedan gol. Mišo – Slave 1:0!
Krstičević je potom bio u Rijeci, pa u Veležu, u Njemačkoj je igrao za Oberhausenu i o njemu se mnogo toga zna, kao i o uspješnoj karijeri trenera (vodio je i Hajduk do finala Kupa 2013., pa je u finalu trofej ponio Igor Tudor), a sad je najznačajniji po tome što je friško dobio otkaz u Hajduku nakon sedam-osam mjeseci rada na vrhu Akademije baluna.
Došao je umjesto Bore Primorca po želji Gorana Vučevića, a rekli bismo i uz podršku Makaranina Mije Pašalića, jakog čovjeka iz Hajdučke zajednice, e da bi u još uvijek nerazjašnjenom trenutku preslagivanja kadrova postao – višak. Iz ovih ili onih razloga. Poput Vika Lalića. Ali sigurno ne zbog slabog ili nedovoljnog rada i angažmana, jer ako je netko bio na terenima gdje se treniralo od jutra do sutra, to je bio Mišo.
Slično je, rekosmo, otpušten i skaut Vik Lalić, bez jasnog obrazloženja, a nešto ranije i Goran Milanko, koji se navodno nije snašao dovoljno dobro kao team-manager.
Još uvijek Krstičević čeka otpusno pismo iz Poljuda koje će uslijediti najkasnije krajem veljače. I sam je u čudu kako (mu) se sve to dogodilo i zanima ga dijagnoza otpusta. Što će mu to napisati?!
Sigurni smo da je u Hajduku, pozvan ljetos da se vrati, radio zdušno od prve do zadnje sekunde. Jer drukčije niti ne zna, a drukčijeg ga ni mi ne znamo. A vršnjaci smo, pratili smo se u dušu s kraja sedamdesetih, on u Hajduk, vaš šofer vremeplova u "Slobodnu"...
Kako god, vratio se u svoje Ploče (u Metkoviću se "samo" rodio, pa kasnije igrao za Neretvu), a kako čujemo, krajem veljače će u Poljudu obznaniti i službeni odlazak trojice suradnika iz Španjolske što ih je doveo Goran Vučević. A to su glavni skaut kluba Pep Boada, te Pep Mercader i Joan Torres. Potonji su stigli u Hajduk minulog ljeta i preuzeli posao provedbe i koordinacije metodologije rada u omladinskom pogonu.
Ne miješajte tu trojicu Španjolaca s pomoćnicima trenera prve momčadi Gonzala Garcije.
Vučeviću su očigledno odrezali krila kao šefu struke, sportskom direktoru, pa je logično da i on ode, kao i "njegovi" Španjolci. Premda Vučević ostaje još neko vrijeme, da pomogne, evo je i Darija Marešića doveo iz Istre.... Vrlo lijepo od Vučevića.
Da ne kvarimo previše Krstinu rođendansku feštu i ne kapamo previše pelina u svečarsku tortu, dodajmo mu slador: Mišo naš dobri i pošteni, sretno ti bilo prvih 68 ljeta! Idemo dalje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....