Igrao sam za Hajduk i neke manje klubove... Znate vi dobro tko je to rekao, čuvena je to izreka vezana za Alena Bokšića koji 21. siječnja slavi 56. rođendan. Slavni Makaranin rekao je to u trenutku kad je pohađao Akademiju HNS-a i kad se za govornicom trebao predstaviti kao i svi oni koji su na nastavi.
Odabrao je poseban izričaj, ostalo je upamćeno kao nešto posebno!
E, prošlo je puno godina, devedesetih je Bokšić bio ponajbolji napadač u Europi, a kad je prešao u Middlesbrough bio je i trenutačno najplaćeniji nogometaš na Otoku, pa su ga onda drugi transferi igrača sustizali. Nisu mu dali gušta da bude dugo na tom neformalnom i prestižnom tronu.
Ali, da je bio – bio je!
Ponikao u Zmaju, nakon Hajduka igrao je za Cannes, Olympique Marseille, Lazio, Juventus, pa opet Lazio i – Middlesbrough.
Znamenit je njegov transfer, dupli pas na relaciji Lazio - Juventus, Juve ga je, ako se dobro sjećamo, kupio za cca 21 milijun maraka, a onda ga dogodine preprodao natrag Laziju za 24 milijuna maraka!?! Genijalno. Tako je radio veličanstveni mag mercata Luciano Moggi (pa neka je kasnije „nastradao” u aferi „calciopoli”; problem je bilo uvjetovanje, pogodovanje tko će i kako Juventusu suditi).
Uglavnom, Juve je pravio drugačiju momčad, a navijači Lazija zazivali Bokšićev povratak.
Nećemo vas gnjaviti s morem podataka, tek podsjetnik serviramo da Bokšić ima 56. rođendan, sretno mu bilo. Alen je osobnost, ličnost koja je bila predodređena da bude najviši čelnik Hajduka (sjećamo se transparenta „Bokšić for president” na poljudskom istoku). Međutim, osim epizode kad je figurirao kao član „kolektivnog sportskog direktora bijelih” u ljeto 2007., (sa Štimcem, Bilićem, Asanovićem, Šurjakom i Ercegom, a trener je bio Pudar) radije odabrao povučen život. Daleko od svakodnevne nogometne vreve i borbe, mentalnog rvanja s igračima, trenerima, roditeljima, menadžerima... Sjećamo se te 2007., želio je da u Hajduk dođe talijanski napadač Maccarone, nije se dogodilo...
- Osvojio sam europsku Ligu prvaka (Olympique Marseille 1993., op. a.) i svjetski Interkontinentalni kup (Juventus 1996., op. a.), ali je moj najvažniji trofej kad je Hajduk svladao Crvenu zvezdu i osvojio Jugokup.
Ratni trofej, Jugokup 8. svibnja 1991., Hajduk je osvojio pogotkom Alena Bokšića za 1:0 u 65. minuti, pretrčao je Miodraga Belodedicija i zakucao u rašlje Stevanu Stojanoviću. Sjajni balun dodao mu je Grgica Kovač.
A puna legendarna izjava glasi ovako:
- Ja sam Alen Bokšić, igrao sam za Hajduk i u nekim manjim klubovima. Nadimak mi je Boka i Boka Legendo, a ovdje sam jer želim opet biti Alen Bokšić!
Sretno, Boka i radujemo se novom susretu. Možda se izrodi novi intervju kao 18. listopada 2020. godine, kad smo pričali u Makarskoj od jutra do kasno u noć, u sitne sate, a urednik priloga Robert Žaja (i Žaja je sada u penziji i pozdravljamo ga), dao je ekstra naslov:
- Legendarni napadač Bijelih Alen Bokšić uživa u Makarskoj: Hajduk mi je i mater i ćaća, ali na Poljud mi se ne vraća!
Tek tu i tamo, nekom svečarskom zgodom, dodali bismo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....