Prošlo je (skoro) 30 godina od četvrtfinala Lige prvaka i slavne utakmice Ajax - Hajduk. Tog, 15. ožujka 1995., strašna nizozemska momčad, kasnije i europski prvak, u Amsterdamu je pobijedila Hajduk s 3:0 i okončala europski put "bijelih".
Dovoljno je pogledati sastav Ajaxa te sezone i odmah je kristalno jasno da im je malo tko mogao stati na put do europske krune.
Taj pohod Hajduka, plasman među osam najboljih momčadi Staroga kontinenta ostao je do danas najveći uspjeh u hrvatskom klupskom nogometu. Mnogi kojima je bijela boja bliska srcu i dalje se rado sjećaju i nabrajaju igrače iz tog doba.
Momčad Ivana Katalinića preko varšavske Legije se plasirala u skupinu Lige prvaka, gdje su je čekali Steaua, Anderlecht i Benfica. U četvrtfinale su prošli kao drugi u skupini, iza Benfice i tako zaradili dvomeč s Ajaxom.
Naravno, život i godine su tu generaciju poslali u različitim smjerovima, ali ih i dalje veže nevidljiva nit te povijesne sezone.
A 30 godina nije mala stvar. Lijepa je to, okrugla i jubilarna godišnjica velikog uspjeha. Odlučili su je i obilježiti i proslaviti, ponovno se okupiti, barem oni koje životne obveze nisu spriječile. Danas u podne, u organizaciji Slobodne Dalmacije, kinodvorana Zlatna vrata vrvjela je legendarnim sudionicima četvrtfinalne generacije. I slavnim hajdukovcima drugih uzrasta.
- Ali je već prošlo 30 godina? - pitali su se međusobno akteri koji su ispisali povijest kluba pri ulasku u kinoteku Zlatna vrata.
Dijelili su zagrljaje, poljupce i sjećanja.
Prisutne je u uvodu pozdravila Sandra Lapenda Lemo, glavna urednica Slobodne Dalmacije, a potom je prikazan i video, sažetak Hajdukove sezone. Od početka, slavlja u Superkupu protiv Croatije, pa preko Legije, Benfice, Steaue i Anderlechta do europskog četvrtfinala i Ajaxa.
Po povratku na domaće obveze Hajduk je pokorio i Hrvatsku, osvojio duplu krunu, jedinu klupsku u neovisnoj Hrvatskoj.
Nisu jedino sportski uspjesi obilježili povijesnu sezonu "bijelih", pamti se i posjet papi Ivanu Pavlu II. Prikazani kadrovi nikoga nisu ostavili ravnodušnim, scene velikih slavlja oživjele su sjećanja i uspomene.
Dugogodišnji sportski trudbenik "Slobodne", tek odnedavno umirovljen, Slaven Alfirević, pratio je i proživio veliku godinu iz prve ruke. I on je putem videa otkrio svoje viđenje, podijelio anegdote s utakmica i posjeta papi što je izazvalo aplauz prisutnih.
Priliku su dobili i velikani Hajduka, popeli su se na pozornicu i podijelili i otkrili svoje dojmove, manje poznate detalje iz velike godine.
- Da nije bilo mojih igrača, ne bi bilo ni ovoga danas. Igrači su prvi i najvažniji. Nismo bili ni svjesni gdje ćemo doći, ali vjerovao sam u sebe. Na kraju se vidi, da smo izvukli Milan, možda bi i prošli dalje - rekao je trener, vizionar, Ivan Katalinić, a nadovezao se Zoran Vulić.
- Rožić je krivac za ovu generaciju. Bio sam u Švicarskoj povrijeđen, i on me uvjerio da dođem natrag. Posli su došle i strašne zvijeri, Aljo, Igor, Gabrić... Fantastičnu momčad smo imali. Svi smo Hajduka voljeli. Nitko nije postavljao uvjete, igrali smo srcem i mislim da se to vratilo - poručio je Vulić.
Baš tada su se na pozornicu popeli Igor Štimac i "krivac" za Vulićev dolazak u Hajduk, tadašnji direktor, Vedran Rožić.
- Bio je kontekst poseban. Stvaranje države, ratno vrijeme, promocija države kroz nogomet. Ali, kada smo osvojili prvenstvo vidjeli smo da nemamo kapacitet igrača za velike utakmice. Zorana sam uvjerio da dođe, bilo je to kad smo se sreli u Zurichu, pa smo zahvaljujući njegovom golu Zagrebu u Kranjčevićevoj i bili prvaci. Išli smo kasnije od kluba do kluba i svi igrači su izrazili želju za povratkom. Tada je još bilo ratno vrijeme, ali je značaj sporta u međunarodnim odnosima bio od neizmjerne važnosti.
Takvu momčad trebalo je i okupiti, platiti, i tih se izazova prisjetio Rožić:
- Kada smo skupili sve te igrače, nije bilo ugodno, skupila se velika cifra. Mi nismo imali prihode za to pokriti. Uz pomoć posudbi smo to pokrili, bio je to veliki rizik, pa smo to uspjeli pokriti s prihodima Lige prvaka. Ali je kasnije teško bilo to izdržati.
Povratka u Hajduk prisjetio se i Igor Štimac:
- Splet okolnosti me vratio u Hajduk. Tada je Cadiz užasno poslovao, i u pravom trenutku se javio Rožić, iznio mi plan. Treba to staviti u kontekst vremena, kvalitetni igrači, ali i domoljubni naboj koji je gurao sve hrvatske sportaše.
- Nije bilo problema, nije bilo velikog ega. Mi stariji smo imali sreću, zatekli smo grupu jako talentiranih mladih igrača. Bili su silno talentirani. Dovoljno ih je bilo pogledati i znali su točno što treba napraviti - zaključio je Štimac.
Kolika silina hajdučkih legendi pod jednim krovom, stvarno rijedak događaj. A uistinu se valja prisjetiti, trideset godina od Ajaxa, od četvrtfinala Lige prvaka. Danas se možda čini kao znanstvena fantastika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....