U Kući slave splitskog sporta u subotu navečer svečano je otvorena izložba posvećena Bernardu Vukasu (1927. – 1983.), jednom od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena, legendi Hajduka. Naziv izložbe koja se jednostavno ne smije propustiti jest „Bernard Vukas, Gospodar baluna”.
Kroz brojne fotografije, dokumente, priznanja i druge vrijedne memorabilije posjetitelji će u iduća dva tjedna imati priliku upoznati život, karijeru i nasljeđe igrača koji je obilježio cijelu jednu nogometnu epohu, ali i Hajduk kao klub. Ulaz je slobodan.
Izložbu su zajednički organizirali Bernardov sin dr. Zdeslav Vukas, inače poznati oftalmolog u Zagrebu, i Kuća slave splitskog sporta odnosno Udruga za osnivanje Muzeja sporta Split.
Na otvaranje su stigli i brojni poznati Splićani, ljudi iz svijeta nogometa, sporta generalno, političari, navijači... Između ostalih, došli su i gradonačelnik Splita Tomislav Šuta, brojni poznati bivši igrači Hajduka, navijači, stigao je i Vladimir Beara., nećak legendarnog Vladimira Beare...
Uzvanicima su se obratili predsjednik Udruge za osnivanje Muzeja sporta Split Marin Mrduljaš, gradonačelnik Šuta, znanstvenik i političar Davorin Rudolf, doajen sportskog novinarstva Edo Pezzi, Ante Marović iz DPH Zagreb, predsjednik NO-a Udruge Branko Bosanac...
O Vukasu je već već bezbroj puta sve rečeno, ali ponovimo malo gradivo. Najbolji igrač Hajduka svih vremena rođenjem je bio Zagrepčanin, u grad pod Marjanom stigao je iz tamošnjeg Metalca 1947. godine, a na incijativu Frane Matošića i Vojka Andrijaševića. Na Poljudu već godinama stoji njegov kip s najpoznatijom njegovom izrekom:
- Da se ponovo rodim, opet bi bio igrač Hajduka...
Utakmica, monogradija, kazalište...
S Hajdukom je triput bio prvak bivše države (1950., 1952. i 1955.). Odigrao je 615 utakmica za Hajduk i postigao 300 golova. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 59 utakmica i postigao 22 gola. S reprezentacijom je osvojio srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. i Helsinkiju 1952. godine. Bio je tada jedan od najboljih nogometaša Europe, Zlatna lopta prije Zlatne lopte. Pozivan je u selekciju Svijeta i Europe. Posebno je pamti kada je 1955. godine zabio tri gola na utakmici Europa – Velika Britanija 4:1 odigranoj u Belfastu.
Izabran je Vukas 2005. godine i za najboljeg nogometaša Hrvatske u 20. stoljeću, na prijedlog HNS-a, a u izboru FIFA.
Bila je ovo vrlo emotivna večer za sina pokojnog Bajde.
- Moj otac je već stanovnik Kuće slave splitskog sporta, ovo je samo nastavak suradnje. U izradi je fotomonografija o Bernardu Vukasu, trebala bi biti gotova koncem godine. Ovo je samo mali dio tih fotografija - rekao je dr. Zdeslav Vukas.
Iduće godine je stota godišnjica Bajdinog rođenja.
- Kontaktirao sam tim povodom i Hajduk, doduše nisam dobio odgovor. Grad je prihvatio moju inicijativu, već smo napravili program. Krešimir Dolenčić koji je radio „Kraljicu lopte” i priredbu povodom stotog rođendana Hajduka se prihvatio te koncepcije zajedno sa mnom. Možda i uz utakmicu Hajduka. Predložio sam utakmicu s reprezentacijom, ali to ide malo teže. Teško je s ljudima. Razgovarao sam i s predsjednikom HNS-a Kustićem prije SP-a. Onda sam rekao ako ne može Hajduk s reprezentacijom, ako ne igra klub s klubom ni reprezentacija s reprezentacijom, rekao sam im da je Hajduk u svojoj povijesti pet puta igrao protiv reprezentacije Sovjetskog Saveza. Veliki Hajduk iz malog grada je pobjeđivao veliki Sovjetski savez. Igrale su se te utakmice jer se SSSR godinama pripremao u Makarskoj. Sad smo na prijedlogu da Hajduk odigra utakmicu ili s A momčadi ili s reprezentacijom lige. To bi bio vrhunac proslave stote obljetnice - pojasnio je Vukas.
Pjesma o Vukasu
- Usto bi bila izdana monografija, u kazalištu bi bila održana priredba s poznatim glumcima... Neno Ninčević je već napravio pjesmu o mom pokojnom ocu, ali nećemo je davati u eter do sljedeće godine, dok čitavu priredbu ne realiziramo, a nadamo se da hoćemo – vjeruje dr. Zdeslav Vukas.
Potom je nastavio pričati o svom ocu.
- Njega je nevjerojatno zanimao sport, gledao je sve utakmice. Sa 5 godina me vodio na utakmice Hajduka. Za nogomet je dao dušu i srce. Od 1962. kada je definitivno ostavio Hajduk živio je u Zagrebu, a igrao u Austriji. Subotom bi odigrao utakmicu, vratio bi se kući na Trešnjevku i onda bi sedam dana živio u Zagrebu, ali nije izgubio tu strast za sportom, igrom. Volio je sve igre, bio je doktor nauka za trešetu i briškulu za sve Splićane ha, ha.
Kako bi se snašao u modernom nogometu?
- Bio bi bolji od svih, i završio bi karijeru sa 60 godina! - uvjeren je dr. Zdeslav Vukas.
Prisjetio se i jedne anegdote s pokojnim Đalmom Markovićem, zagriženim dinamovcem.
- Sreli smo se na trgu Bana Jelačića. Pričao mi je kako je studirao u Sarajevu kada je tamo Hajduk pobijedio Sarajevo 7:1. Ispričao mi je da je moj stari prošao šest-sedam igrača i dao gol, da to nikad u životu nije vidio.
Radio je i sedam dokumentarnih filmova Stoljeće hrvatskog nogometa.
- Bio je bojkot, ne znam koji je tome bio razlog. Jedan igrač BSK-a u tim filmovima, kluba koji je dobio Hajduka u kupu 1953. i 1955., i neki Zvezdini mladi igrači, pričaju kako su ga se bojali kao vraga kad bi došao u Beograd. Gaga Grčić je u jednom intervjuu ispričao kako je pri vodstvu protiv Zvezde 4:1 predriblao golmana i sjeo na balun na gol crti. Popiz... je Frane Matošić zbog toga što nije dao gol, nego je moj stari loptu izbacio u aut. Nije se naljutio zato što je htio poniziiti protivnika, nego zbog toga što su im htjeli dati ne četiri, nego 44 gola, a on se zafrkavao. To je napravio i Franuczima u Parizu 1955. godine. Tada je već Beara iz Hajduka otišao u Crvenu zvezdu. Zbog toga nisu razgovarali, iako je moj stari cijeli život njegovu fotografiju nosio u novčaniku.
Godina Bajde Vukasa
Zaista?
- Rekao sam to Beari. Rekao mi je da nije znao za to. Nisu razgovarali. Osjećali su se uvrijeđeni, pogodilo im je ponos što je otišao u Zvezdu, iako je u Hajduku bio tretiran kako je bio tretiran, da se na to ne vraćamo. Tada je Beara loše branio i primio je gol kroz noge od Francuza. Svi su ga u reprezentaciji napadali, samo ga je moj stari branio, a nije uopće pričao s njim! Onda su se zagrlili i poljubili. Tih priča koje nisu fikcija ima tona – emotivno je pričao dr. Zdeslav Vukas koji se rukovao s Bearinim nećakom.
- Šteta što je Beara otišao iz Hajduka. U sljedeće tri-četiri godine je Zvezda pobjeđivala u prvenstvu, najčešće 1:0. Nisu primali puno golova jer ova mačka veliki Vladimir je sve branio – dodao je dr. Zdeslav Vukas.
Sljedeća godina je onda godina Bajde Vukasa?
- Trebala bi biti!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....