Hajduče, sretan rođendan. Čitam tekst kolege Slavena Alfirevića i mislim... Čekaj, a da su ovi momci koji su ušli u legendu kod profesora Barača stigli malo laganije, da su pokucali... Kako bi se onda Hajduk danas zvao? Ovako, njemu je izletjelo, ispalio je jer su uletjeli ‘kao hajduci’, a ostalo je povijest.
Nekako mi se čini da se nikako drugačije i nisu mogli nazvati. Da je u svim onim dimenzijama ‘Marvelovog multiversa’ taj dio povijesti jednak. Jer taj hajdučki duh zapravo najbolje ocrtava ono što klub s Poljuda jest.
Stalna borba protiv bitki, nepravdi, sustava... Svih. Hajduk je povijest, sadašnjost i budućnost. Velikim dijelom zahvaljujući navijačima koji su uvjek tu, ‘naslonjač’ za sve greške koje su oni koji vode klub napravili, koje rade i koje će raditi. Navijači su jamac da će klub opstati i trajati.
A trofeji? Pa dosta je više bilo. Dosta se puštalo drugima da se igraju.
Rođendan nije ‘okrugli’, ali se zato nakupio ‘okruglih’ 20 godina od zadnje titule, taman da se zaokruži priča i krene iz početka. Crtati brojke na jugu, jednu za drugom. Svašta se u tih 20 godina događalo na Poljudu, preoblikovanje u dioničko društvo, osnovanje udruge Naš Hajduk, eksponencijalni rast članstva, razvijanje marketinških aktivnosti... Danas je Hajduk više od kluba, i u onom emotivnom smislu, ali i u organizacijskom, ne samo u hrvatskim okvirima, nego i šire.
Navijači vjeruju da će slaviti i na kraju sezone, do toga je još puno. Ali ovo slavlje, svake godine 13. veljače, nitko im nikad ne može odnijeti. A slavi i onaj najluđi navijač na sjeveru koji se razmahao zastavom, slavi djevojčica na jugu kojoj je ovo prva utakmica, slavi i grintalo sa Zapada koji je bolji trener od Gattusa, Ivića i Poklepovića zajedno, a slavi i obitelj iz Mokošice na ‘istoku’. Sretan rođendan svima njima. Oni su Hajduk, ma tko god sjedio na drugom katu Poljuda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....