Daš im prst, oni bi ruku grizli, pa ako si dao obljetnice Vladi i Mati, nema kraja, jel‘ da? A zar nećete registrirat rođendan Niki Kranjčaru? A zašto ne, tek mu je 41., da je force Luke Modrićča još bi igrao, ovako ostaju sjećanja, posebno niz hajdučkog rakursa, tj. kuta gledanja, na predivne poteze u 20 mjeseci provedenih u Poljudu. Od dolaska iz Dinama u siječnju 2005., osvajanja titule prvaka, još uvijek posljednje za Hajduk tog ljeta prije 20 godina i potom još boravka u Hajduku i nakon Mundijala u Njemačkoj i sve do zadnjih dana kolovoza 2006...
Ne, nećemo spominjat Debrecen iz kolovoza 2005.
Otišao je 2006. u Portsmouth. Ajmo, da vidimo gdje je sve Niko Kranjčar nastupao nakon Portsmoutha? Znate li? Morate znati što je bilo, Tottenham, Dinamo Kijev, Queens Park Rangers, pa sedam utakmica za New York Cosmos kao da je Pele, Buljan, Beckenbauer, Chinaglia, Rijsbergen, Bogićević i na kraju - Glasgow Rangers!
Davno se već ostavio baluna, a 41. rođendan je 13. kolovoza proslavio, a Luka Modrić će sad u rujnu okruglih 40 i silno se umara treninzima i grabi još poneki milijunčić i tko bi rekao da je Niko stariji tek godinu dana, a lakoćom se već odavna umješno bavi trenerskim pozivom pod kapom HNS-family, tj. obitelji.
A sad iznenađenje za one koji nas zivkaju i kažu aj, spomeni Niku: iz naftalina na volanu vremeplova iskače još jedan "purger", a Hajdukova desetka! Ako je Vlatko Marković obožavao Nikina oca Zlatka Cicu Kranjčara, još prije obožavao je i njega, a on je Drago Rukljač zvani Gec, svaki Drago u Zagrebu svaki Dragec lako postane Gec, osim što je pjevaču Dragi Dikliću nadimak Fiko.
Rukljač je, dakle, bio toliko fin igrač da je odmah dobio "desetku" po dolasku iz Zagreba, da se osjeća kao doma, Jerković je otišao u vojsku, u JNA. A kad se Jure Jerković vratio s odsluženja vojnog roka uzeo je "osmicu". Da ne smeta Rukljaču koji je zadužio broj 10, toliko je Gec bio dobar igrač. U suživotu dvije veličanstvene desetke Hajduka Jerkovića i Rukljača na žalost navijača nije se zgodio nijedan trofej kroz proljeće 1978., ali je ostala uspomena na Rukljačevu finu loptu i majstorski slobodan udarac. Ne, nećemo spominjati bečku Austriju iz ožujka 1978.
Ode Vlatko Martković u Dinamo, vrati se Tomislav Ivić u Hajduk, ode Jurica Jerković u Zuerich, vrati se Drago Rukljač u Zagreb. Hajdukovu "desetku" dobio je u amanet Boriša Đorđević...
Kako god, s aspekta hajdukologije svojatamo Rukljača kao jednogodišnju legendu, velikana Zagreba koji je i za Hajduk sezonu zaigrao, a nikad za Dinamo. Kao Ivan Ito Pavlica, kao Bernard Bajdo Vukas, uostalom, da ne spominjemo mlađe primjere.
Niki i Gecu sretan rođendan, Rukljaču 11. kolovoza 76. je svjećica bilo na torti, zadihao se dok je sve pogasio.
Wikipedia ga opisuje kao igrača sredine terena i pucača iz daljine. Obojici je forte bila umjetnost, a ne trka i snažna pluća i neka su nam obojica živi i zdravi!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....