Valovi emocija, pljeska, uzdasi uz sekvence filma koji je prikazivao slavlje u Splitu, akcije, golove i ambijent u susretima te sezone protiv Dinama (3:1), bez istočne tribine, te Olimpije (2:1) u posljednjem kolu kad je istočna tribina na Starom placu već bila sklepana i preko noći uz uporabnu dozvolu „puštena u promet”. Najbolje da nije, kako bi se onda natiskalo 36.000 duša „svi u bijelom” na utakmici fešte protiv ljubljanskih „zmajčeka”...
Gradski kotar Mertojak priredio je hommage Hajdukovoj tituli 1971., ničim izazvano. Kad su vidjeli da Hajduk (i) ove godine očito ne uspijeva biti prvakom, ajmo mi slavit nešto staro... Pa su otresli prašinu s knjige otprije već napisane preminulog autora Marija Garbera i ponudili je kao bestseler, dobro će vam doći u ovoproljetnoj tužbalici. Štivo iz sedamdeset prve koja živi vječno.
Klapa Friži začinila je atmosferu i na kraju otpjevala Oliverovu žalopojku, tužbalicu, „a kad mi dođeš ti”, što jest ljubavna tuga, ali svi su pomislili na titulu-fritulu koja eto opet izmiče „bijelima” 21 godinu zaredom. Te 1971. godine Hajduk je šćepao naslov prvaka nakon 16 sušnih godina...
U prvom redu Dražen Mužinić, Ivan Katalinić, do njih Tonći Kristić, više od prijatelja svih bivših nogometaša Hajduka, pa Ivan Gudelj koji te 1971. kao dječak u Zmijavcima nije bio još ni u kakvim planovima skauta, ali je nogometaš par-excellance, rado viđen gost.
Iza njih Marino Lemešić, koji je te sezone odigrao posljednju utakmicu karijere (ozljeda u duelu sa zvezdašem Stanislavom Karasijem koji ništa nije bio kriv, ali ode Leov mišić u nepovrat). Bio je Marino sa suprugom Dragicom, čuvenom novinarkom Radio Splita, a dolje su se negdje skrili u zadnjem redu Goran Vučević, rodio se 1971. godine i kad su slavljenici na Starom placu hvatali svaki svoga pivca, Vučević je imao jedva mjesec dana. I Milo Nižetić, vratar Hajduka i Splita, trener Splita, ali vezan za Hajduk, sportski direktor iliti šef struke „bijelih” u ljeto 2011. godine, kad je s Hrvojem Malešom dovodio Krasimira Balakova. I Petar Pešo Lovrić, više od funkcionera Hajduka, dugi, baš dugi niz godina...
Dakle, odreda face od formata, uzvanika puno i malo, Vilson Džoni se opravdao putem supruge Gordane kako je probao doći, ali fizički nije u idealnom stanju, ljevonogi topnik Ivan Pavlica poslao je srca simpatije iz Oroslavja, bio je tu Domagoj Žutelija, sin Dinka, alternativnog lijevog krila... Bili su tu i poslovni ljudi Ivan Brekalo, autor branda Mago i Denis Pavlović koji se bavi o futsalom, Torcida Biberon...
- Gdje si bio 71. - pitao je voditelj Joško Elezović.
- Vidiš ovo na ekranu, kad se pojavi zapadna tribina Starog placa, pa reklama Hrana, e to, na slovu r, prvi red, sjedalo 65, tu sam bio s ocem – nisam se dao smesti.
To Hrana, uskoro je postalo Prehrana, ali naše mjesto tribina zapad, red 1, sjedalo 65, do nas Davor Grčić Gaga i sudac i sudački ekspert Rikard Riki Petrošić, koji je u Slobodnoj pisao rubriku „sudac o sucu”, nije se mijenjalo, rekao sam, ponosan na dosjelost.
- A ja sam taman izašao iz rodilišta – dometnuo je Goran Vučević. - Tu, odmah iza sjeverne branke!
Ivan Katalinić je viđen u filmu u mimohodu svečara, uz Vukčevića i Sirkovića, Vučko i pitur Maleno, obojica su preminuli, Kate je bio treći golman, ali će napraviti najveću karijeru...
- Branio sam protiv Real Madrida u završnici sezone, u prvenstvu nisam, ali sam cijelo vrijeme bio spreman – sjeća se Trogiranin, koji tada još nije pustio brkove. Tesao ga je Vladimir Beara, pomoćnik Slavka Luštice.
Marino?
- A ja sam dao prvi gol Dinamu, jeste li vidili, na južnu branku, bilo je važno, a onda mi je na „marakani” otišao mišić u duelu s Karasijem, nije Karasi ništa bio kriv, dogodilo se... - sjeća se Lemešić, kasnije prvi disciplinski sudac HNL-a, prvi „Vlajčević i Klakočer još tamo 1992....”
Vreća uspomena iz riječi vašeg šofera vremeplova, pa sina trenera Slavka rečenog Slavena Luštice koji je svoga oca usporedio kao da je dirigent Arturo Toscanini (dirigirao je tri ure Verdijevu operu Aidu, a da note nije pogledao), a sve se svodi na želju da se slavi nešto staro, kad već novoga nema na vidiku.
Dragi naš kolega Joško Elezović je rekao u najavi kako je to Hajduk bio prvak Hrvatske te 1971. godine, a mi nismo odoljeli a da ga ne ispravimo.
- Ne, Joke, bio je prvak na malo većem teritoriju!
Neki su se smijuckali, neki mi možda i zamjerili što to sad uopće spominjem, ali uz Jerkovića žutu majicu Sportskih novosti i Peru Nadovezu prvog strijelca lige sa 20 golova (zajedno s Boškom Jankovićem iz Željezničara), Hajduk je bio prvak na potezu od Vardara do Triglava.
S Lušticom je Hajduk igrao - brazilski, s Ivićem potom njemački i nizozemski balun, ali brazilski se osobito pamti i zato je ova večer, amarcord na Mertojaku bila pun pogodak. Arturo Toscanini Luštica, s Jerkovićem, Jovanićem i Hlevnjakom u veznom redu kao da su Platini, Giresse i Tigana zaslužio je sjećanje i kako nam je dobro išlo pljeskom na Mertojaku, krenut ćemo posthumno s Garberovom knjigom po Dalmaciji. Baška Voda bila bi idealna iduća destinacija.
Pomalo, sve ćete na vrijeme znati...
E da, hvala župnom dvoru crkve Svetog Josipa, župniku don Vjencelslavu Kujundžiću i don Juri Vrdoljaku... I Jagodi Goreti Cicvarić, ona je duša i tilo Gradskog kotara Mertojak gdje i Branko Bosanac skuplja trofeje svojih znamenitih kuglača i pronosi ime Mertojaka diljem Globusa. Hvala neizostavno i Slavenu Luštici na ideji te Draženu Nikoliću, agilnom funkcioneru s Mertojaka na realizaciji događaja. Uveličao ga je i gradonačelnik Tomislav Šuta, a ministar Tonči Glavina uputio je pozdravni brzojav.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....