Vaš šofer vremeplova zaustavlja se u 1989. godini, 17. srpnja, sasvim prigodno, odigrala se polufinalna utakmica 16. međunarodnog nogometnog turnira Trofej Marjan, Hajduk - Cercle Brugge 7:1, alo, sedam jedan!?
Dobro, nije pravi Club Brugge, ali i njegov susjed u prekrasnom gradu belgijske Flandrije nije bio bez veze. Cercle Brugge, daleko od toga.
Doveo ih Hajduk na Trofej Marjan kad im je već prodao nekoliko nogometaša i usput ih je propisno naprašio.
Danas smo svjedoci da se krov stadiona u Poljudu umnogome raspao pod naletima uragana (pirja se stvori između Kozjaka i Marjana i baš je nezgodan taj zemljopisni pedalj terena), a Hajduk u pripremnom razdoblju ovog ljeta igra u Posušju, pa ugošćuje Croatiju iz Zmijavaca (koja se tada 1989. zvala Kujundžuša) i to su pripremni susreti. Istina, ide se i u Linz na megdan LASK-u, nakon nastupa u Sloveniji.
Ništa to nije za usporedbu, niti nužno povlačimo paralelu, sve u svoje vrijeme, ali da je na Trofeju Marjan gostovala Kujundžuša bila bi to dobra šala, zar ne?!
Da ne shvatite pogrešno i nije ruganje, nego vozimo paralel-slalom s datumima, tog 17. srpnja u Poljudu, pored mizernih pet tisuća gledalaca, kako smo tada pisali u raportu sa susreta (u trenutku nije bilo današnjeg navijačkog podražaja) i uz suđenje Branka Bujića iz Bara (Crna Gora), za Cercle Brugge igrali su hajdukovci Jerko Tipurić, Branko Karačić i Josip Veber. Raspoloženi "bijeli" nakrcali su im sedam lakih komada i ovako podijelili golove: Bernard Barnjak je zabio tri (3), a po jedan (1) Alen Bokšić, Stipe Andrijašević, Rade Tošić i Mirko Mihić. Za Cercle Brugge, možete i mislit, počasni zgoditak zabio je Josip Veber (naš, ali kasnije reprezentativac Belgije na Mundijalu u SAD-u 1994.).
Hajduk je nastupio u sastavu, od 1 do 11 su se nosili dresovi: Pudar, Tošić, Dražić (Jurković), Setinov (S. Bilić), Jerkan, Andrijašević, Barnjak, Ćelić (Asanović), Jarni, Gračan (Pejović), Bokšić (Mihić).
Sutradan je Trofej Marjan osvojio - Dinamo, nakon 3:3 s Hajdukom, zagrebački "modri" su u Poljudu bolje izvodili udarce s bijele točke (3:2). Inače, na turniru je sudjelovao i francuski Nantes, doveo ih je trener Miroslav Ćiro Blažević, a trener pobjednika Dinama bio je Josip Kuže.
Bio je to posljednji turnir Trofej Marjan u razdoblju 1974. - 1989., kasnije je reinkarniran poslije poduže pauze i to u zimskom terminu 2002. i 2003. godine, što je ujedno bio i kraj svojedobno znamenitog turnira. Sve dok ga kad-tad opet ne obnove... Jer, nikad ne reci nikad!
Trener je tog srpnja bio Pero Nadoveza, mjesec dana kasnije smijenit će ga sportski direktor Jurica Jerković, te kormilo prepustiti i povjerenje dati Nadovezinu pomoćniku Luki Peruzoviću.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....