Hajduk je kao počeo igrati otvorenih karata, funkcionirati pomalo iznenađujuće transparentno u odnosu na dosad viđeno. Izuzev valjda kada je u pitanju kapetan Marko Livaja.
Informacija koja se pojavila za vikend kako bi Livaja karijeru ovog ljeta mogao nastaviti u talijanskoj Veneziji u roku odmah je uzburkala duhove. Premda Livaja ima još godinu dana ugovora s Hajdukom na prvu taj scenarij nije izgledao uopće nešto neobično, šokantno.
Stalne trzavice u odnosu s trenerom Gonzalom Garcijom koji ima drukčiju nogometnu viziju, odavno najavljeno produljenje ugovora koje nikada nije realizirano, Livajini javni istupi u kojima se jasno iščitava nezadovoljstvo sezonom, statusom, cijelom situacijom... A na drugoj strani ambiciozni novi član Serie A koji se mora pojačati kako bi sačuvao status u elitnom rangu, klub koji je već doveo bivšeg veznjaka Hajduka Tomu Bašića, koji je iz Lazija stigao kao slobodan igrač... Da je ta priča točna, realno, vjerojatno nitko ne bi baš bio šokiran.
Javno ignoriranje problema
Prošlog tjedna novi sportski direktor Bijelih Poljak Robert Graf sa svojim je ponešto drukčijim načinom funkcioniranja upoznao hrvatsku javnost. Uz javne oproštaje kluba od igrača kojima su isticali ugovori Anthonyja Kalika, Ismaela Dialla, iznenadila je obavijest o tome kako su zbog financijskih ograničenja mali izgledi da se zadrži Iker Almena kojem istječe posudba. A emitirane su još dvije informacije koje su podijelile javnost otvorenim pristupom. Naznačeno je kako je Anti Rebiću ponuđen novi ugovor, ali i kako su trojica igrača koji su i iduće sezone pod ugovorima Filip Krovinović, Zvonimir Šarlija i Hugo Guillamon slobodni potražiti nove klubove.
Na prvu logično je razmišljati kako se Hajduk nije u tom kontekstu dužan javno očitovati o Livaji na svako povezivanje s drugim klubom, pogotovo kada nije u pitanju službena ponuda, a i s obzirom na to da je riječ o igraču koji ima još godinu dana ugovorne obveze. To bi vjerojatno zaista bilo tako da već i prošli sportski direktor Goran Vučević nije prije oko devet mjeseci najavljivao kako je pred finalizacijom potpisivanje novog ugovora s Livajom. To bi možda bilo tako da nije bilo stalnog neslaganja s trenerom i javnog "prepucavanja". To bi sasvim sigurno bilo tako da Livaja nije prije nekoliko mjeseci javno na temu novog ugovora ispalio o klubu:
– Nek se klub izjasni, ja sam se već dogovorio tri puta!
‘Zaboravljen‘ i Žaper
A nije Livaja jedini, "zaboravljen" je i Mihael Žaper. Veznjak Bijelih također je pod ugovorom, do ljeta 2028. godine. A i njegov je ugovor kao i Krovinovićev, Šarlijin, Guillamonov, i najviše Livajin (navodno 1,2 milijuna eura po sezoni) opterećenje za Hajdukovu blagajnu koja taj teret više ne uspijeva nositi. Igrač koji nakon teške ozljede nikako ne uspijeva karijeru vratiti na prijašnji kolosijek poslije isteka posudbe u slovensko Radomlje na pripremama bi trebao dobiti novu priliku za dokazivanje. No Livaja je ipak posebna priča.
Posljednjih pet godina Livaja je igrač oko kojeg se na Poljudu gotovo sve vrti, ključni čovjek na terenu i izvan njega. Ali je i igrač s daleko najvećim ugovorom u klubu što mu je otegotna okolnost.
Osjetili su u Hajduku potrebnim obavijestiti javnost da ozbiljno ne računaju na igrače koji su bili okosnica momčadi posljednjih sezona poput Krovinovića i Šarlije, "gurnuli su ih pod autobus" iako su i dalje pod ugovorima. Krenula je lavina uvreda na njihov račun. Činjenica je da su njihovi ugovori za ovakav Hajduk zaista veliki, da su igrali slabije od očekivanog (kao i cijela momčad)... No malo tko postavlja logično pitanje koje se nameće, zašto ova Uprava ne može namaknuti taj novac za klub, prodajom igrača, sponzorski...? A bilo je i propitkivanja tog poteza kluba, ruši li to pregovaračku poziciju Hajduka već u startu?
A na temu na koju javnost i navijači Hajduka čekaju bilo kakav konkretan službeni odgovor već dugo vlada muk, Poljud je "Mjesto tišine". A vjerojatno uz potencijalnog moćnog stranog sponzora (Pirić i Nosov trenutno ili netko drugi) nema teme koja prosječnog navijača Hajduka više zanima od one ostaje li Livaja ili ne? Stvar je jednostavna, ako ostaje ostaje, ako je u istom statusu kao spomenuti trojac igrača... Ako traju razgovori, i to je informacija koje je puk gladan.
Đava je straj
No Livaja nije Krovinović, Šarlija, još manje Guillamon da bi se njime mogli poigravati.
– Na prošloj konferenciji objasnili smo status. To je interna stvar, Marko je jako bitan, svi igrači su bitni, a informacije o ugovorima nećemo iznositi. Do kraja petog mjeseca znat ćete stanje s igračima za sljedeću sezonu. Hvala vam na miru koji nam pružate – rekao je predsjednik Uprave Hajduka Ivan Bilić prije mjesec i pol dana na konferenciji za medije prilikom predstavljanja Grafa.
Na početku smo lipnja, ali nećemo cjepidlačiti. Što je dva dana kada na potragu za sportskim direktorom, prije predsjednikom izgubiš po dva mjeseca. Čudesno je ipak to kako se informacije o ugovorima neće iznositi, pa se ipak selektivno iznose. A još više je čudesan taj strah od Marka Livaje, od reakcije javnosti, od navijača.
Imao je svojih pogrešaka, mušica, ugovor je Hajduku preveliki izdatak i treba ga smanjiti, ali sjetite se kluba na početku 2021. godine u odnosu na danas. U pet godina Livaja je na terenu i izvan njega pomogao dignuti klub na viši nivo, bio temelj svega u svakom pogledu i zaradio je svaki cent koji je dobio od Hajduka. S druge strane, kako to da nisu opterećenje klubu visine ugovora trenera Garcije ili predsjednika Bilića?
Pa valjda su čovjek koji pet godina vuče klub, kapetan koji je u 202 nastupa zabio 104 gola uz 61 asistenciju i navijači kluba kojima je on mnogo više od igrača dovoljno zadužili klub da se s njima prestane poigravati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....