Sveti Stjepan, 26. prosinca datum je od posebnog značaja u povijesti Hajduka, na primjer danas su se rodili vratar Zoran Varvodić 1963. i lijevo krilo Stipe Biuk 2002. godine. S Varvodićem Rambom objavili smo nedavno poduži intervju i nadamo se samo da ne puši puno svoje omiljene Sobranie cigarete, premda uživa one najlaganije. Neka i njih smanji, nakon što se oporavio od infarkta...
Biuk pak, ime je dobio po Stjepanu iz katoličkog kalendara, rodio se na Svetoga Stipu pa neka se Stipe zove. Hajduku je pak donio obilati transfer od 6,5 milijuna eura prije tri godine baš u ova blagdanska doba krajem prosinca 2022. godine kad je objavljen njegov prijelaz u američki Los Angeles FC.
No, svaka čast Varvodiću i Biuku, nije to ono glavno što želimo navesti. Tijekom turneje po Srednjoj i Južnoj Americi 26. prosinca 1969. godine, o kojoj smo nedavno pisali, Hajduk je u Kostariki svladao lokalnu Saprissu, zapravo Deportivo Saprissu u gradu San Jose s 5:1 uz tri gola Brane Oblaka i po jedan Jurice Jerkovića i Ante Ivkovića.
Tko nas prati sjetit će se da smo spominjali tu turneju s prijelaza 1969. u 1970. godinu i kako su Hajduka pojačali igrači ljubljanske Olimpije Brane Oblak i Danilo Popivoda i kako se tu baš začela šampionska atmosfera koja će Hajduka voditi sve do osvajanja titule prvaka u lipnju 1971. godine.
Ostalo je upečatljivo što se momčad Hajduka prije ove utakmice pojavila sa slovima na trenirkama, ispisali su postrojeni svojim tijelima Viva Costa Rica, što je bilo osobito pozdravljeno...
Fotografija se može naći u Hajdukovim memorabilijama, knjigama uspomena, kao i po društvenim mrežama...
Božić bi poslije Drugog svjetskog rata Hajduk često proveo na turnejama, samo da napomenemo kakvi su to bili običaji: Božić je bio radni dan, nije se onda posebno slavio katolički blagdan, tko bi ga slavio, slavio je doma i u crkvi, ali bio bi to običan radni dan. I momčad je rado odlazila na turneje.
Na primjer 26. prosinca 1959. Hajduk je u Saarbrückenu pobijedio istoimenog domaćina s 2:1, a strijelci za „bijele” bili su gosti iz Crvene zvezde koji su pojačali Hajduk, Lazar Tasić i Vladimir Vladica Popović. Sutradan, 27. prosinca, na Svetoga Ivana bili su hajduci već u Bremenu i svladali su domaći Werder s 3:2.
Godinu ranije, 1958. su 27. prosinca izgubili od Kickersa u Offenbachu s 2:3.
A deset godina ranije, 1949. Hajduk je isto bio u Saarbrückenu i slavio je s 4:0, uz dva gola Frane Matošića i po jedan Luštice i Vukasa.
Surfajući vremeplovom, u 1951. godini nalazimo kako je Hajduk izgubio od Rot Weiss Essena s 1:4, pa na Svetog Stjepana, sutradan svladao Fortunu u Düsseldorfu s 4:3, a 30. prosinca već u Zapadnom Berlinu bio je bolji od Tennis Borussije sa 7:2....
Bio je to Hajdukov boxing day, dani kutija i darivanja poznati kod Engleza na hajdučki način, a Hajduk je kako vidimo često pred Novu godinu odlazio u tadašnju Zapadnu, SR Njemačku na turneje.
I sad ono glavno, za današnji dan, a to je revanš utakmica Hajduka NOVJ koji je na Svetoga Stjepana 1944. na Starom placu ugostio reprezentaciju Britanske Armije i porazio je s 1:0. Strijelac je bio Frane Matošić.
Bio je to uzvrat za čuveni susret u Bariju iz rujna te iste 1944., u Italiji, kad su Britanci, odreda sve vrhunski nogometaši i članovi prvoligaških momčad i reprezentativci, ali mobilizirani u ratu, svladali „bijele” s 2:7.
Od rujna do prosinca 1944., tri mjeseca kasnije Hajduk je smogao snage uzvratiti elitnim igračima Velike Britanije i nakon poraza 2:7 sad pobijediti ih s 1:0.
Zanimljivo je, a danas za to nitko ne haje, kako je Hajduk godinama naknadno tražio i dobio od Fudbalskog/Nogometnog saveza Jugoslavije da se te dvije utakmice, u Bariju i Splitu registriraju i vode u arhivi kao nastupi reprezentacije Jugoslavije!
Hajduk NOV i POJ (Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije) na dresu na te dvije utakmice nije nosio svoj grb, nego zastavu nove države, vodoravnu trobojku plavo – bijelo – crvenu s crvenom petokrakom u sredini.
Hajduk, dakle, kao reprezentacija Jugoslavije. Priznate su u Beogradu u „kući fudbala” na Terazijama obje te utakmice kao reprezentativni nastupi, a danas za to nikoga nije briga, što je i razumljivo. No, ostaje priča, a mnogima i gušt da se prisjetimo Hajdukovih dana ponosa i slave s kraja Drugog svjetskog rata kad je Hajduk dokazao da je poseban klub i da predstavlja puno više od baluna, tj. nogometa...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....