Tko je navijačka faca čiju je objavu iz ‘Slobodne‘ podijelio Vučević? Spasio ga je kapetan trajekta da se ne utopi

Brojne su priče o načinima na koje su navijači Hajduka iz više ili manje udaljenih krajeva dolazili na utakmice najdražega kluba, ali zaista je posebno kada netko na utakmicu u Split dođe – na jet skiju! I to iz Crikvenice! Upravo taj podvig izveo je, ima već gotovo 18 godina, Dado Čor koji je na “skuteru” došao na europski dvoboj s podgoričkom Budućnosti.

Bilo je to 2. kolovoza 2007. godine, usred ljeta, no nemojte zato misliti da je more bilo mirno i da je bilo lako doploviti sa sjevernog Jadrana. Čor je imao tu nesreću da je tog dana puhalo jako jugo, koje je podiglo valove te su i veći brodovi ostali privezani za obalu. No, nije odustao od svog nauma, ostao je uporan u odluci da doplovi do Splita.

- Planirao sam doći za četiri sata, no na kraju je moj put trajao čak deset sati i 15 minuta. Krenuo sam u pet sati ujutro i tek popodne stigao u Split. Bilo je veliko jugo, jedan od najgorih dana te ljetne sezone. Kad sam krenuo, govorili su mi gdje ću, da ni veći brodovi nisu isplovili. 

Zaklon od valova

Dado se nije dao sputati te je krenuo u hrabru avanturu.

- Kad sam krenuo, more je još bilo dosta mirno, no nakon što sam prošao oko dvije milje, kod Novog Vinodolskog, počeli su problemi, more je postajalo sve uzburkanije. Već oko Senja sam shvatio da neću imati dovoljno goriva za doći do Zadra, gdje sam planirao stati i uliti gorivo. Jer, vozio sam stalno pod punim gasom, ali nisam išao brzo, jer plovio sam kontra vjetra i valova. Morao sam donijeti odluku hoću li odustati i vratiti se doma, što bi mi jako teško palo, ili proći između Raba i Jablanca, što je jedna od najopasnijih točaka na Jadranu koja je poznata i kao Senjska vrata.

Odlučio je ipak nastaviti svoj put do Splita, a u tome mu je pomoglo što je vidio trajekt.

- Kad sam u Jablancu vidio trajekt koji ide za Rab, odlučio sam da se neću vraćati nazad, nego ipak nastaviti put. Taj trajekt je isplovio u 7 ili 8 sati, ne znam točno, znači ja sam do tu već putovao dva ili tri sata. Kad me vidio kapetan trajekta, bacio mi je konop koji sam vezao oko pasa za slučaj da val prevrne jet ski, da se mogu privući natrag do njega, da ne ostanem u moru, gdje bih se po tim valovima utopio. Taj kapetan mi je stvarno puno pomogao, trajekt me zaštitio od valova i tako sam prošao taj dio.

Plan je bio da ide uz Velebit, pa prođe ispod Paškog mosta, no zbog nedostatka goriva morao je minjenjati rutu.

- Na dijelu podno Velebita nije bilo benzinske stanice, bila je u Karlobagu, ali na cesti. Trebalo mi je 50 litara goriva i nisam imao kanistar, niti bih mogao toliko nositi pješke. Zato sam odlučio ipak ići s vanjske strane Paga i nekako došao do Novalje, gdje sam ulio gorivo. Inače, prethodno mi je more razbilo masku koju sam imao preko očiju, pukla je guma koja ju je držala i maska je postala neupotrebljiva. Vozeći tako bez maske, oči su mi nakon nekog vremena postale potpuno crvene, krvave. Kad me čovjek na benzinskoj pumpi vidio s takvim očima, pitao me gdje ću takav napušen.

Čor je po velikim valovima nekako uspio doći do kanala između Zadra i Ugljana.

- U kanalu je bilo lakše, more je bilo mirniji i taj dio sam prošao bez većih problema. Negdje oko Biograda, ne sjećam više točno gdje, drugi put sam ulio gorivo, a kad sam krenuo dalje prema Šibeniku, opet su počeli problemi s olujnim morem. Vidljivost je bila loša, sumaglica, tako da između puno malih otoka više nisam znao ni gdje idem. Pitao sam se što ako krenem prema Kornatima, Italiji, što ću onda. Nije tada bilo pametnih telefona ni GPS-a na njima. Išao sam za nekim jahtama da mi pomognu, jedna je pobjegla od mene, druga ili treća je stala i uputili su me u kojem pravcu je Šibenik.

Našao mirnu luku

Kad je pronašao neku mirniju uvalu, Dado je stao i uzeo mobitel te ugledao brojne propuštene pozive. Jedan od njih je bio od njegova prijatelja, a našega kolege, fotoreportera Cropixa Vladimira Dugandžića, zvanog Dugi. Zahvaljujući njemu je priča o ovom Čorovu pothvatu izašla u javnost.

- Javio sam se Dugom, znao je da trebam doći na utakmicu u Split. Rekao sam mu da sam na putu već od 5 ujutro. Pita on di sam trenutno, a ja kažem na moru. Kad je shvatio kako dolazim i da nisam normalan, pitao me znam li gdje je hotel Marjan, rekao sam da znam i kazao je da me čeka tamo. Kad sam napokon ugledao Marjan, znao sam da sam stigao i tako sam iza 15 sati uplovio u Split. Dugi me uslikao, a fotografija je sutradan izašla na naslovnici Slobodne Dalmacije.

Nakon fotografiranja u splitskoj luci, Dado je produžio do Podstrane, gdje ima prijatelje, i privezao jet ski.

- Ostavio sam jet ski kod prijatelja Jure, koji u Podstrani ima bovu. Hajduk je pobijedio golom Damjanovića, a kući se nisam vratio na jet skiju, to bi bilo previše, jer nakon deset sati vožnje nisam imao snage za to. Pitao sam tko ima dizalicu za izvaditi skuter iz mora, bila je neka između Stobreča i Podstrane, a kad sam pitao koliko treba platiti, pitali su: “Jesi li ti onaj iz novina?“. Kad sam potvrdio da jesam, rekli su da oni trebaju platiti meni. Tako je jet ski otišao vučnom službom natrag za Crikvenicu, a ja s prijateljima autom.