Danas brani Toni Silić na golu Hajduka i za vašeg kroničara to je poseban dan. Strepnja i odgovornost. Jer, zauzeli smo se ljetos za mladog golmana u trenutku kad su mu doveli u Poljud Ivicu Ivušića, odnosno Ivan Katalinić kao legendarni vratar koji je u Hajduku bio i broj 1 i 2 i 3, što se tiče vratarske pozicije i razumije se u hijerarhiju, rekao je u razgovoru s nama kako bi bilo pošteno darovitog Silića pustiti da ode negdje branit, kad su mu već doveli – Ivušića.
Pa sad, što je rekao Katalinić, a potpisao vaš reporter, što je rekao jedan, a što misli drugi, sve tu stoji, pa kako vam drago. Obojica smo se zauzeli za Silića, nije da nismo.
Silić je ostao, nisu ga pustili, što ima ljute logike s aspekta sportskog direktora Gorana Vučevića.
Treba mu jaki čovjek/golman u pričuvi i da je pustio Silića morao bi dovesti nekog drugog... Budući da se na Ivana Lučića ne računa i uopće ne primjećujete da Lučić i dalje tu stoji, a kao da ga nema, niti će ga biti, druga je rezerva na klupi i ugovor mu tako pluta...
Spletom okolnosti, Ivušićeva ozljeda iziskuje mirovanje (navodno se radi o pubičnoj kosti, pa neće braniti do kraja sezone) i Silić sad dobija priliku četiri utakmice u nizu, da ih u kontinuitetu odradi i obrani Hajduka.
Nezgoda Ivušićeva otvorila mu je vrata i sad se treba iskazati, Hajdukova vrata zatvoriti.
Silić je već branio u završnici prošlog prvenstva kad je ono Ivan Lučić baš potonuo kod Gennara Gattusa i smjena na branci je bila neizbježna. Branio je Silić solidno, a sad mu eto nove prilike, ovaj put ne iz Lučićeve, nego Ivušićeve sjene.
Oštar stav Ivana Katalinića da nisu pošteni prema Siliću sigurno je imao odjeka i u kući „bijelih”, nije im se svidjelo, pa je i autor intervjua sigurno zaradio „negativno brojanje”. No, to je tako, stavili smo glavu na panj i nema vrdanja.
Sad eto Silića na sceni i priznajemo da ćemo ga pratiti četvorim očima. Sigurno i Ivan Katalinić koji je rekao kako „mali zaslužuje ili šansu cijelu godinu da brani ili odlazak tamo gdje će braniti i karijeru praviti”.
Treba li reći da nitko nije želio da se Ivušić ozlijedi, još manje da ne brani dobro (ne kažemo da nije branio dobro). Kako god okrenuli, evo Silića u posebnim okolnostima i pred velikom je prilikom i pod velikim je pritiskom.
Stupa na scenu gotovo kao Ivan Pudar 1980. godine kad ga je Tomislav Ivić ubacio u vatru, nesretan kako su mu to tijekom priprema za meč protiv Hamburgera branili Mladen Pralija i Ivan Budinčević.
Nakon što su hajduci „čučnuli na Šćulcu” i na Rujevici izbrojala komada pet, evo Silića i sigurno će gristi nokte i agent Silićev agilni mu Sinjanin Stipe Lapić koji se trudi Silića što bolje smjestiti i nabavlja mu ponude sa svih strana i koji se inače bavi i Mislavom Karoglanom, trenerom, ali – usput rečeno – Ballkani za Karoglana nisu bili Lapićev odabir, nego je Mislava izravno zvao klub, preko „jednog agenta Kosovara iz Slovenije”, a nestrpljivi Mislav se spakirao i otišao u Suvu Reku samo da ne sjedi više doma besposlen u Zmijavcima.
Na stranu i Karoglan. Uglavnom, Silić pod reflektorima i pod pritiskom. Pod pritiskom su i vaš reporter, Ivan Katalinić, Stipe Lapić. Jesmo li se pravilno zauzeli?
A u klubu će Siliću sigurno reći ajde da te vidimo, na tebi su posljednja četiri nastupa ove jeseni, pa ili jesi, ili nisi...
Pod pritiskom, „uz pretis lonac” postaje se faca, igrač, vratar, trener. Lako je sjedit na klupi i grickat čipi čips. Tu ti je scena. Hic Poljud, hic salta, tu ti je Poljud, tu Toni skoči...
Siliću, budi sila, žele svi hajdukovci!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....