Da se razumijemo, Torcida će opet palit baklje kad god joj se prohtije, uostalom tako je svojedobno i ne hoteć aktivirala i suzavac daleko 1987.
Ili pak neće, ono baš striktno neće palit baklje, doslovce nijednu, kad su europske utakmice i kad treba pomoći Hajduku jer je europska utakmica i UEFA je opasna kad prijeti kaznama i onda su mirni kao bubice.
Samo pokazuju da kad hoće, sve mogu. Organizirani su i ustrojeni poput vojske i što se oni međusobno dogovore to je (njihov) zakon. Uostalom, takve su im i koreografije, za koje dobijaju u pravilu pohvale i divljenja. No, tanka je crta razdvajanja između divljenja i divljanja.
Na domaćoj sceni, za razliku od UEFA utakmica kod vode računa o voljenom klubu, na domaćoj sceni, dakle – briga ih za HNL! Boli ih neka stvar. I uopće ne haju koliko će njihov Hajduk platiti, koliko će bakljadama nalijepiti klubu novčanih kazni. Ni Hajduk se ne buni. Navikao je. Gušt je navijačima paliti bengalke i nitko da to pokuša spriječiti, smanjiti, ili bar prigovoriti. To mu dođe kao neki folklor i nije uobičajeno niti osuditi...
Sad je 75 godina Torcide i 75. je ona minuta kad kreće paljevina i na scenu stupaju – kako se vole nazivati, ima i grafit kraj Vukovarske - kraljevi pirotehnike!
I baš je Maksimir ta scena na kojoj se obožavaju producirati, neka BBB vide u vlastitom dvorištu koliko su u Torcidi veći piromani, pirotehničari ili kako god to nazvali... Kraljevi pirotehnike, jači od svih.
E, ali... Nikad kao dosad bakljada, odnosno Torcida nije stavljena na stup žestoke osude, jer je zbog njihova nastupa vatrometa uslijedio prekid, a zbog čega je u konačnici – u sučevoj nadoknadi vremena – Hajduk primio gol! Izgubio je pobjedu i dva boda u džepu. I Dinamo se spasio poraza.
Nije prvi put da se događa bakljada, bože moj, navikli smo svi na to, pa nije prvi put ni da Hajduk pogubi ritam utakmice zbog toga, ali je baš prvi put da se sručila ovako žestoka osuda zbog bakljade.
Baš oni mirni navijači s istoka i zapada i oni što niti ne idu na utakmice, kao moj vremešni susjed Drago, a koji bi i krv za ‘Ajduka da, zgroženi su u komentarima, pitanjima, kako, zašto, čemu? Bakljada? Bila je to medvjeđa usluga klubu.
I ne samo to: trener Gonzalo Garcia je otvorio front, vrlo hrabro i izričito je rekao „bili smo dobri do bakljade i kontrolirali smo utakmicu”.
- Nakon razbijanja ritma igre prekidom zbog pirotehnike, Dinamo je došao do daha...
Što na um...
Zanima nas, a nećemo saznati, jer Hajduk je dobro iznutra blindiran, hoće li netko u klubu „svojim vlasnicima” reći hej, momci (i djevojke), pretjerali ste, zakinuli ste i sebe i nas za dva boda i pobjedu u Maksimiru. Barem tiho, u po glasa, da im kažu, jeste li svjesni, je li vam žao?
Garciju boli briga što govori, što na um, to na drum, danas je ovdje, sutra tko zna gdje, u Urugvaju, i on je poslovično otvoren u nastupu rekao što misli. Ionako u svojim nastupima na pressicama vergla pet-šest istih fraza u najavama utakmice, baš kako nam je to nedavno skrenuo pažnju kolega Čarles Gržinić. Kaže Gržinić, pratim ja Garciju otkako je bio u Istri, svaka pressica, sve iste rečenice, ha, ha, ha, sjajan je Čarles, izvrstan nadasve u radio-emisijama, pozna ga tko prati jutarnji program.
Međutim, sad je Garcia bio otvoren do kraja:
- Izgledalo mi je kao da utakmica nikad neće završiti...
E, pa lipo, šjor Gonzalo, zahvalite Torcidi što je utakmica produžena 13 i onda još ohoho minuta.
Kad je Dinamo bio grogi u utrci s vremenom, od 75. minute Dinamo je dobio predah, obilat predah i mogućnost da se preustroji. Dobili su zalet, do kraja umalo i pobijedili u završna dva-tri napada u utakmici – ludavici.
Ugašeno svjetlo
Bolje, puno bolje bi bilo za Hajduk da se utakmica igrala regularno ”in continuo” od 75. minute dalje normalno kad je domaćin bio u nokdaunu, nego da se prekida zbog bakljade... Taman da domaćin dođe k sebi i krene u završni juriš.
Zar nije tako St. Etienne ugasio svjetlo na stadionu te 1974. godine, Hajduk se ohladio, a „stefanisti” napojili snagom za završni juriš eliminacije Hajduka.
Sad je Torcida ugasilo svjetlo Hajduka u Maksimiru.
Da, ovaj put više od taktičkih zamisli i moguće polemike oko zamjena, u fokus je došla - bakljada. Razumijemo mi da je gušt bakljada, ali zbog nje odoše „bijelima” dva boda i zbog ispuštene pobjede iz džepa žestoka je osuda hajdukovaca zbog divljanja vatrom s tribina...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....