Najlakše bio bilo zaronit u emocije, da suze (radosnice) poteku, ali kad netko, šofer vremeplova vaš, vidi da mu za stolom sjede vršnjaci Blaž Slišković i Zlatko Vujović i vrte film hajdučkih uspomena iz osamdesetih, a da im je tu i Ivica Šurjak, do njih, reprezentativni suigrač i kapetan, onda je to poseban događaj... I ugođaj. I nije lako suzbiti emocije, ostati čvrsto trezven i ozbiljan. Sjećanja su vražja stvar...
Da, otvorio se konačno taj mural zvan čežnja, na Mertojaku, u Ostravskoj ulici, na parkiralištu, uz Točkicu, Doktor Baka i bijeli dres (a tko će stavit zvijezdu danas, a sa šahovnicom nije igrao, opravdanje je prokleto istinito zbog čega je na muralu dres samo bijel, čist kao duša ili snijeg i tko da bilo što zamjeri).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....