Travanjska sjećanja na europska polufinala Hajduka: suparnici nisu ih nadigrali, dapače, uvijek je falio samo jedan gol

Travanj je poseban mjesec hajdukologije. Nikad ne reci nikad, uči nas James Bond, premda smo svjesni da će teško, baš teško Hajduk opet dosegnuti plasman u polufinale bilo kojeg od tri klupska natjecanja pod okriljem UEFA. Ranije su to bili Kup prvaka, Kup kupova i Kup UEFA, a sad su na sceni Liga prvaka, Europska liga i Konferencijska liga...

Hajduku bi se na ljeto moglo posrećiti da uđe napokon u jesenske ligaške skupine što bi već bio zamjetan doseg i boljitak, budući da od jeseni 2010. godine nisu sudionici natjecanja po grupama, nego otpadnu brzo kroz ljetno kvalifikacijsko sito i rešeto.

A dvaput je u svojoj bogatoj povijesti, u doba Jugoslavije, Hajduk dosezao polufinale... Igralo bi se i onda u travnju, to su termini polufinala, 1973. godine bilo je to polufinale Kupa kupova, a 11 godina kasnije, 1984. radilo se o Kupu UEFA.

Na samo dva koraka do europskog trofeja Hajduk je zapinjao, a oba puta imao je momčad za finale i za anale, polufinalni suparnici nisu ih nadigrali, dapače, uvijek je falio samo jedan gol... Red je da se i ovog travnja spomenemo tih senzacionalnih dosega.

Treneri koji su potpisali te najveće europske domete „bijelih” bili su Branko Zebec i Pero Nadoveza.

U Kupu kupova 1972/73 Nadoveza kao golgeter bio je važan akter Hajdukova prodora do polufinala, Hajduk je eliminirao norveški Fredrikstad, velški Wrexham, škotski Hibernian iz Edinburgha, da bi zapeo na engleskom Leedsu Unitedu.

Ostalo je upamćeno kako je to slavni Leeds United (koji je te godine izgubio finale Kupa kupova od Milana u Solunu, a dvije godine kasnije i finale Kupa prvaka od Bayerna u Parizu) u Splitu pokazao neobičan „modni detalj”. Kapetan Škot Billy Bremner i družina imali su broj i na – bičvama! Ne sjećamo se da smo to kasnije opet od nekoga vidjeli. Broj na bičvama, tj. štucnama!? Nakon 0:1 na Elland Roadu, Hajduk se ufao u revanš, ali je na Starom placu ostalo samo 0:0.

Zanimljiv je detalj kako je revanš utakmicu za Hajduk branio Ante Sirković, a ne Radomir Vukčević. Popularni Vučko pričao nam je kako je baš prije revanša upao u konflikt s velikim trenerom. Zebec je naredio trčanje krugova, to je običavao, a Vukčević se usprotivio: da njemu treba dodatni golmanski trening za gipkost, a ne besciljno gutati kilometre ukrug. Riječ po riječ i Zebec je reprezentativnog vratara odstranio iz momčadi. Branio je - Maleno, Ante Sirković, sjajan vratar koji je karijeru u Hajduku proveo u sjeni velikog Vukčevića, da bi kasnije otišao u ljubljansku Olimpiju, jer je Hajduk iz tuzlanske Slobode tog ljeta 1973. doveo Rizaha Meškovića, a Vukčević se tih dana plasirao u inozemstvo, na Korziku, u francuski Ajaccio.

Sirković nije gola primio protiv Leedsa, ali ga „bijeli” nisu ni dali, pa je finale ostao sanak pusti.

Baš kao i 1984. kad je Hajduk sad već u Kupu UEFA naletio na engleski Tottenham Hotspur iz Londona. Prije toga snažna momčad trenera Pere Nadoveza eliminirala je rumunjsku Universitateu iz Craiove, mađarski Honved iz Budimpešte, yu-suparnika Radnički iz Niša, čehoslovačku Spartu iz Praga i nakon revije „istočnjaka” koji su očito konvenirali Hajduku, „bijelima” su Englezi bili kost u grlu.

Opet i iznova - Englezi, opet i iznova žuti, rezervni dres kao i Leeds United što ga je odjenuo i ta žuta boja nije bila sretna „bijelima”. Nakon 2:1 pobjede u Poljudu, u gostima je Hajduk izgubio „taman po mjeri”, 0:1. Presudio je gol u gostima što su ga „pijetlovi”, tj. „tetrijebovi” zabili na svom tadašnjem White Hart Lane stadionu.

Ostaje uspomena na Hajdukova europska polufinala. Kažu mi mnogi „samo ti piši, jednom bilo i nikad više”, ali ne treba to naglašavati.

Nego se vrijedi spomenuti dana ponosa i slave. A sad su neke nove okolnosti i dimenzije.

Sjećanja, međutim, žive...