Mnogi su nogometaši svoju karijeru darovali i „bijelima” i „modrima”, prelazili i nastupali na obje strane, a jedan je od njih i fetivi Splićanin Srđan Mladinić. Rečeni Zujo. Stoper, bez mane i straha, po guštu Ivana Katalinića koji ga je dozvao u Hajduk iz redova Splita 1993., pa onda i po guštu Velimira Zajeca koji ga je pozvao u Dinamo, iz redova stobrečkog Primorca. Kad Hajduku više nije bilo briga za Zuju, bilo je to 1995...
Što je onda uradio Mladinić? Zabio je dva europska gola za pamćenje za Dinamo, točnije Croatiju kontra Hajduka, po jedan u Maksimiru (4:1 za Croatiju) i Poljudu (3:2 za Hajduk) i danas kad ga pitamo gotovo da mu je neugodno:
- Ma, pustite to, jesam, zabio sam, Zajec mi je ukazao povjerenje kad me Hajduk već otpustio, pozvao me iz Stobreča. Bio je to novi izazov za mene. Davno je to bilo.
I oba su pogotka prelijepa, volejom iz „pristojne” daljine, neobranjivi.
Kad usud umiješa prste. Hajduk ti kaže ne trebaš nam više, a Mladinić bum u rašlje. Dvaput.
Potom je došao i do reprezentacije, protiv Bosne i Hercegovine u Bologni bio je na klupi za rezerve. Pa ozljede, odlazak u Njemačku i povratak doma.
Danas je Zujo Mladinić vlasnik nogometne akademije Mladinić i aktivan je veteran Hajduka, obožava ta druženja i uspomene na bijeli dres, a kad ga pitamo za prezime Mladinić, spremno objašnjava:
- Moja familija je kao i barba Biće Mladinića, iz Ćiril Metodove, ali nismo ništa, nismo bliža svojta. Susjedi iz iste ulice i prezimenjaci.
O spli‘skog kolina?
- E.
Ovisni o Pukštasu
Dobro, Zujo, a kako ćemo komentirati sadašnji trenutak hrvatskog derbija?
- Dinamo izgleda momčadski trenutačno bolje, a Hajduk je izgubio korak i dodatno će se motivirati. Najlakše je reći da je sve moguće, ali tako i jest, obje momčadi imaju svoje adute. Hajduk je u Rijeci prvo poluvrijeme igrao odlično, agresivno i čvrsto, a kasnije je popustio. Mislim da igra Hajduka ovisi puno u Pukštasu, kad se on umori, a kao da nema force za svih 90 minuta nakon ozlijede i oporavka, onda i Hajduk pada i nije isti kao u prvom dijelu ili na početku utakmice.
Imate i neke posebne osvrte, prijedloge?
- Nikad ne bih iz igre izvadio Pajazitija, on mi se sviđa, a sad ima crveni karton, ne smije igrati u derbiju i to je po meni hendikep. Ali, u veznom redu, on puno znači.
A Livaja?
- A to mi je smišno i govorit, on bi trebao igrat, čim je ušao u Rijeci vezao je za sebe Radeljića i Majstorovića i prisilio ih je na dupliranje. Oko Livaje akcije su se stvorile, pa i drugi gol Hajduka je šut Livaje što ga je vratar Zlomislić samo odbio.
Kakav je Dinamo?
- Sad ćemo vidjeti pravo lice Dinama kad nema europskih obveza, Europa im je bila škakljiva, tamo se greške ne opraštaju i mnoge utakmice su im bile velik zalogaj. Bezveze bi izgubili utakmice, najsitnije greške bi ih odvele u poraz. Idućih mjeseci ćemo vidjeti njihovu pravu snagu na našim terenima. Trener Kovačević je puno miješao i mijenjao sastav, tražio je i momčad i sebe i nakon svega imaju komfornu situaciju sa sedam bodova više, pa mogu i izgubiti, ostat će na plus četiri što nije mala stvar.
Neoprostiv start u ‘proljeće‘
Hajduk je imao prednost?
- Je, imao je ujesen i neoprostiv je za mene ulazak Hajduka u proljeće, s dva poraza. Tih šest bodova izgubljenih u prva dva kola nastavka sad se i te kako osjećaju i vide na tablici. Nije se smjelo izgubiti. A ima još nešto, kad se sjetim protiv koga je Hajduk igrao pripremne utakmice ove zime, zaboli me glava. Svaka čast protivnicima, ali nije to za prave i ozbiljne pripreme, trebalo je naći snažnije momčadi i da budu bolji testovi. Ovako, kao da su se svi uspavali i na početku izgubili obje utakmice. Neoprostivo.
Kakav će derbi biti?
- Uzbudljiv i zanimljiv, uopće ne dvojim. Dinamo će pokušati sve riješiti, a istinski motiv je ipak na strani Hajduka. Želi se vratiti u igru i smanjiti zaostatak. Hajduk to može, pokazao je u Rijeci u prvom poluvremenu da može odigrati vrlo kvalitetno.
Da povučemo paralelu s vašim vremenom? Sa stoperima, recimo?
- Ma ne bih, teško je to, nije za usporedbu, svako vrijeme nosi svoje, ipak je prošlo skoro 30 godina, nije malo kad pogledate unatrag.
Vi ste u Hajduk došli iz Splita?
- Jesam, ali prvo sam bio u Hajduku, generacija Bokšića... Onda sam išao u Splita. I Katalinić me tog ljeta 1993. pozvao, Nenu Praliju i mene. Godinu ranije iz Splita je u Hajduk došao Darko Butorović. Šteta da tog Splita nema više, bio je zanimljiv, sa svojom posebnom tradicijom, a služio je i Hajduku. Prava šteta da je Split praktično nestao sa scene i to mi je vrlo žao.
Spaja dva kluba
Otišli ste u stobrečki Primorac?
- Da, konkurencija se pojačala u Hajduku, vratili su se stariji igrači iz inozemstva i nije bilo više mjesta za punu minutažu i u Stobreču mi je bilo krasno. I Primorac je bio prva liga, nema ni njega više ni blizu. I onda me Zajec pozvao i uslijedila je vrlo lijepa epizoda dokazivanja u Dinamu. Na svoj način spajam oba kluba.
Veterani se oba kluba opet sastaju?
- I to humanitarno i to treba pohvaliti i podržati. Inicijativu oba predsjednika, Bilića i Zajeca da se to održi i da se njeguje. Ovo je sada uzvratni susret i nadam se da će se ta tradicija nastaviti u duhu prijateljstva dvaju velikih klubova.
Ima li talenata u Akademiji Mladinić?
- Ima, mora ih biti. Želio bih pohvaliti suradnju s Hajdukom koji nam je spreman pomoći u svakom pogledu, tako da bih rekao da sjajno surađujemo, naše dvije škole baluna.
Nedjeljni derbi?
- Ne treba puno govoriti, želja je da Hajduk pobijedi, najsretniji trenutak mi je bio kad me Katalinić pozvao u Hajduk i kad sam zaigrao ono u Superkupu, ostali smo 4:4 u Maksimiru, pa sa 0:0 u Poljudu osvojili trofej. Kad me Dinamo pozvao bila mi je to satisfakcija da vrijedim i da me Hajduk olako otpisao. Vjerujem da će derbi biti na visokoj razini i da ćemo uživati u vrhunskom nogometu. Oba trenera teže nadigravanjem, Garcia i Kovačević i to mi je putokaz za uživanje – rekao nam je Srđan Zujo Mladinić, stoper na obje adrese, iz vremena prošlog stoljeća, devedesetih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....