Ispunjena kinodvorana na Poljudu do posljednjeg mjesta, kako i priliči za ispraćaj i sjećanje na čovjeka koji je godinama predano radio na očuvanju Hajdukove povijesne baštine. Sve je zatekla i potresla vijest u nedjeljno jutro da nas je napustio, u 60. godini, dugogodišnji klupski kroničar Jurica Gizdić.
U svakom smislu riječi postao je simbol kluba, posvetivši život istraživačkom radu i promociji splitskog, dalmatinskog i hrvatskog sporta i ostavivši iza sebe 94 knjige sa sportskom tematikom, od kojih 24 na temu Hajduka.
Koliko je bio cijenjen i omiljen zbog svog rada, ali i prije svega ljudskih kvaliteta, pokazala je i dijelom komemoracija, na koju su, uz njegovu obitelj, pristigla brojna poznata lica koja su obilježila hajdučku povijest, od bivših i sadašnjih igrača, trenera i djelatnika kluba do onih i iz drugih klubova i sportova čiju je povijest Gizdić vrijedno sačuvao od ikakve mogućnosti zaborava. Od Jurice se nisu došli oprostiti samo kao vrijednog djelatnika kluba i istinske ikone koja je svoj veliki obol dala izvan terena, nego kao od prijatelja, što je većini prisutnih danas na Poljudu i bio.
Potvrdili su to i govornici u oproštajnim riječima posvećenim Gizdiću, koji je osim kroničara bio i važna spona za zajedništvo hajdučke obitelji. Teška i tužna glasa govorili su s bine naglasivši sve njegove ljudske kvalitete, kojima je osvojio sve one koji su ga poznavali, i neizmjeran gubitak njegovim ranim odlaskom.
– Danas se na ovoj komemoraciji opraštamo od našeg Jure Gizdića, čovjeka koji je svojom ljubavlju, radom i predanošću trajno obilježio povijest našega kluba. Bio je mnogo više od sportskog kroničara. Bio je čuvar sjećanja, svjedok vremena i neumorni prenositelj priča o Hajduku. Njegove knjige i zapisi zauvijek će ostati dio povijesti kluba. Bit će tu da nas svaki dan podsjećaju na neizmjernu ljubav i doprinos klubu kojem je posvetio doslovno cijeli svoj život. Kraj njegova ureda sam svako jutro prolazio i svako bi me dočekao tamo na izlazu te otvarao vrata svakome tko bi izašao. Klub je satkan od mnogih trenutaka, a neki od njih su teški. U takvima je Jure uvijek govorio "sve će biti dobro" i uvijek je bio dobre volje. Uvijek je imao neku priču i uvijek je imao neki prijedlog. Imao je toliko knjiga koje još nisu zapisane, ideja i novih stvari koje još nije stavio na papir, a neumorno ih je dijelio s nama u klubu. Zato mnoge njegove knjige nisu zapisane, ali su u nama. Jurice, tvoja posvećenost i plemeniti rad ostat će zauvijek upamćeni. Puno puta je rekao "svi smo mi prolazni, a samo Hajduk živi vječno", a on živi u tom velikom dijelu Hajduka – istaknuo je predsjednik Hajduka Ivan Bilić.
Nakon predsjednika, od Gizdića se u ime udruge "Naš Hajduk" oprostio član Upravnog odbora Luka Lerotić.
– Vjerujem da smo se ovih dana svi susreli s istim osjećajima. Tugom, prazninom i nedostatkom pravih riječi koje bi mogle obuhvatiti ono što osjećamo. Teško je zamisliti riječi koje bi mogle ispuniti prazninu nakon odlaska našeg barba Jure. Njegov iznenadni tihi odlazak ostavio je naš klub, naš grad i sve koji su ga poznavali bez oslonca, čovjeka koji je bio više od suradnika, koji je bio iskreni prijatelj. Predani hajdukovac, čovjek koji je živio klub cijelim bićem, posvećen svakom detalju njegova puta. Neumorni čuvar slavne prošlosti, kroničar i prošlih i sadašnjih vremena te stražar baštine koju smo dužni prenijeti generacijama koje dolaze. Ustrajno i marljivo je radio na tome da znamo tko smo bili i kako bismo znali ono što jesmo. Ali iza svih tih priznanja bibliografije, istraživanja i pisanja stajao je jedan običan čovjek široke duše i mekana srca, a opet čvrst i nepokolebljiv. Čovjek koji je bdio nad svima nama ne zato što je to trebao, nego zato što je takav bio. Uvijek spreman pomoći i ohrabriti. Bilo da je trebalo pronaći neku staru sliku, isječak utakmice, potvrditi neki detalj ili sudjelovati u radu Bilog srca i drugim projektima, uvijek je bio tu.
Ponavljajući uvijek ono što smo svi od njega ovdje naučili: da smo svi ovdje prolaznici, a samo je Hajduk vječan. Vječno je i ono što je on dao Hajduku i darovao svima nama. Po tome ćemo ga pamtiti svi mi. Osim što je čuvao u knjigama i leksikonima, čuvao je i u svakodnevnim odnosima uvijek uz rečenicu "Hajduk vas nije zaboravio". Svaki dan je živio i gradio upravo takav Hajduk koji ne zaboravlja, spremno prkosi moćnome i štiti one koji su u potrebi. Uz Hajduk, koji mu je uvijek bio na prvom mjestu, cijenio je i Hajdukovu doživotnu pratilju Torcidu te se nesebično trudio pomoći, uvijek ističući kako su Hajduk i Torcida jedna duša i tilo. Bio je prijatelj DPH-ovima, bilježeći njihovu povijest kao neraskidiv dio povijesti kluba. U njegovu srcu i radu posebno mjesto zauzimao je Domovinski rat i branitelji, a s posebnom pažnjom surađivali smo na obilježavanju važnih datuma i sjećanja na heroje. Upravo u tom svemu on je bio nit koja nas je spajala, okupljala i iznova vraćala onome što je bitno – zajedništvu pod bijelim barjakom – kazao je Lerotić u oproštajnom govoru.
O prijateljstvima koja je razvijao kroz svoj rad, svjedočio je i govor Siniše Krajača, glavnog tajnika HOO-a, s kojim je svakodnevno komunicirao.
– Kao prvo brat, a tek onda sportski kroničar. Gotovo da nema dijela sporta koji Jure nije istraživao s iznimnim osjećajem za nacionalnu baštinu. Tako je aktualizirao njihovu povijesnu vrijednost za hrvatsko društvo i državu koju je neizmjerno volio. I sve je to radno, a ono što je bitno je koliko je učinio na jačanju odnosa Hajduka s raznim veleposlanstvima i institucijama. Radio je na okupljanju ljudi oko Hajduka, gradeći pritom mostove, prijateljstva kojima sam i sam svjedočio. Posljednjih nekoliko godina nije prošao dan da se nismo čuli jednom ili dvaput dnevno uz njegovo obraćanje: "Di si, brate, treba li ti šta, je li sve u redu?" Razgovarali bismo o raznim temama, kojima je pristupao otvorena srca i duše. Uistinu smo postali kao braća. Kad me pitaju "ideš li na utakmicu u Split?", samo kimnem glavom ne objašnjavajući da ne idem samo gledati utakmicu, nego i vidjeti svoga hajdučkog brata. Čovjeka koji mi je obogatio život emocijom prema klubu, koja se ne može opisati, nego se treba doživjeti i osjetiti. On kao čovjek vječno će živjeti u mom srcu, a jedno je sigurno, da ima raja i da je on u njemu – rekao je Krajač.
Emotivno je bilo i prisjećanje Ljube Pavasovića Viskovića uime NO-a Hajduka.
– Malo je ljudi zračilo takvim prijateljstvom i toplinom. Prvo što mi je palo na pamet kad sam čuo ovu užasnu vijest bilo je "tko će, Jure, tvoj posao raditi?". Ono što je znao o klubu i pružao klubu, sanjao i mislio ne može nitko. U ovoj aktualnoj inflaciji legendi i ikona, Jure je bio jedna stvarno istinska veličina koja je ovaj klub činila velikim. Možda bismo ga najbolje opisali tako da je bio tih, ali snažan čuvar veličine ovog kluba. Mnogi veličinu kluba zaborave, a njemu je uvijek bio na prvom mjestu i svojim primjerom je živio vrijednosti kluba. Na neki čudan način završio je svoj ciklus najvećim priznanjem u svijetu sporta, predsjednik Bilić i ja smo mu bili gosti prilikom odlikovanja. Tko je i što je bio, svjedoči činjenica da je govorio pred značajnim ljudima – završni zahvalni govor predsjedniku Republike – jer je prepoznat kao netko čija toplina i dobrota zaslužuju da bude taj koji će reći nekoliko rečenica – istaknuo je Pavasović Visković.
Kroz svoj rad i život stekao je puno prijatelja, a u ime njih govorio je Vinko Radovani.
– Budući da sam siguran da je on s nama ovdje, neću se obraćati vama, nego svom prijatelju Juri. Održali smo na desetke raznih događanja, a ne sjećam se da je ikad ovdje bio nazočan ovoliki broj ljudi i nikad nije bio ovoliki broj sugovornika. Obavljao si milijun sitnih stvari koje ovaj klub čine velikim. Sigurni smo da prostorije kluba bez tebe više nikada neće biti iste. Čekao si nas svugdje. Na prvom, drugom katu, u bijelom salonu. To više nije isti klub. Prije desetak dana smo bili kod tebe u Rupotinama, nakon što si dobio najveće sportsko priznanje. Nismo ni slutili da će taj događaj biti posljednje sjećanje na tebe i naše prijateljstvo.
O tvojim knjigama nema potrebe govoriti, sve je rečeno i napisano, a to bogatstvo ne posjeduje nijedan klub na svijetu. Otišao si bez pozdrava u tužno nedjeljno jutro, kako je u ovih 114 godina Hajduka veliki broj igrača, veterana, tvojih prijatelja napustio ovaj svijet i sad je u nekom nebeskom Hajduku. S obzirom na njihov broj, siguran sam da su neorganizirani pa je valjda netko od njih zavapio prema Bogu "pozovi nam našeg Juru da nas dovede u red". A tko bi to, dragi prijatelju, mogao učiniti bolje od tebe. Hajduk je za tvog života bio smisao pa neka tako ostane i u vječnosti – zaključio je Radovani, zahvalivši mu u ime svih na prijateljstvu te na blagu i baštini koju je ostavio iza sebe.
Tko je sve došao na komemoraciju, pogledajte u velikoj galeriji u nastavku:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....