Njega baš rijetko spominjemo, a to nije u redu, ni pravedno. Zaslužuje spomen, spada u velikane Hajduka, u velikane koje je iznjedrio čuveni kaštelanski bazen o čemu smo toliko pisali, pa i njega tada spominjali.
No, priznajemo da je pomalo u sjeni zaborava, neka ga ovih nekoliko redaka vrati u sjećanje.
Rođen je 29. srpnja 1952. u Splitu, a umro je 26. srpnja 2010. godine u svojoj Kaštel Gomilici, dakle prije dugih 16 godina.
On je Mićun Jovanić, za prijatelje Miće, nogometaš umjetnik, vezni a la Jurica Jerković i Hajduk je bio sretan da ih ima zajedno u šampionskoj sezoni 1970/71 kad su skupa s Ivicom Hlevnjakom pravili trokut veličanstvene igre na sredini terena u doba trenera Slavka Luštice.
Bili su preteče francuskog trija Platini, Giresse, Tigana, sva trojica su mogla – sve.
Nisi znao tko je bolji, Jerković ili nešto mlađi Jovanić. Jerković je napravio bolju i reprezentativnu karijeru, ali je i Jovanić trajao. Često su Miću treneri koristili i kao napadača, da igra sasvim bliže golu, premda je i sam imao odlike fantazista i kreatora igre.
Cigarete su mu bila strast, a ozljede mišića učestale, pa ipak je sudjelovao vrlo bitno u osvajanju trofeja Hajdukova zlatnog desetljeća. Igrao je za Hajduk od 1969. do 1981., potpisao bitan učinak u sve četiri titule prvaka, te svih pet zaredom kupova što ih je Hajduk tada upisao.
Pamte se njegovi golovi Olji Petroviću na „marakani”, u pobjedi 2:1 protiv Crvene zvezde, presudni da se i tog proljeća 1975. Hajduk okiti titulom prvaka.
Bio je miljenik trenera Tomislava Ivića koji ga je sa sobom vodio i u Anderlecht u proljeće 1982., ali se Miće nije dugo zadržao u Belgiji.
Igrao je i u Francuskoj, a kasnije bio darovit trener u dalmatinskom bazenu, pamtimo kako je uspješno vodio „crvene” splitovce.
Imao je pravi nogometni nerv igrača i trenera, a smrt ga je rano uzela, sa 58 godina...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....