Umro je Marijan Jantoljak, čuveni vratar iz povijesti, prije svega nogometaša Rijeke. Sa svojih 85 godina, gotovo dva desetljeća stariji od vašeg kroničara, bio je jedna od ikona tadašnjeg doba yu-nogometa s prijelaza šezdesetih u sedamdesete. Doba, kad nam se - skupljajući sličice nogometaša (Fudbaleri i timovi, op. a.) - stvarala fama u dječačkom dobu.
I kad već kroz djetinjstvo trasirao put u nogometnu kulturu, recitiranje momčadi, poznavanje važnih ličnosti.
Tko je golman Rijeke? Ih, pa to je lako, Jantoljak!
Jednom smo mu prišli, ne tako davno, sad već na Rujevici i kazali mu:
- Pamtimo vas dobro, Marijane, vi na golu Rijeke, rezerva vam je bio Jurišak, a trener momčadi Vladimir Beara...
Nasmijao se Jantoljak, bilo mu je drago... I od hajdukovca Beare je dosta toga naučio, pokupio, premda se Beara nije dugo zadržao na Kantridi.
Taj plećati gospodin, atleta, nije se isticao osobitom rastom, bio je, ruku na srce omanji vratar, ali vrlo dobar, čak odličan. A u konkurenciji plejade vrhunskih golmana u onoj prvoj ligi (Ilija Pantelić, Radomir Vukčević, Dragan Mutibarić, Zlatko Škorić itd...) uspio je dotaknuti i reprezentaciju Jugoslavije.
No, nije to ono što želimo dodati nekrolozima što se u spomen na velikog Jantoljaka danas pišu. U ime hajdukologije iz vlastitog retrovizora želimo reći ovo: to je taj vratar kojega je uspio nadskočiti Mario Boljat i glavom mu poslati balun u mrežu!
Bilo je to u studenom 1974., u finalu Kupa Hajduk – Borac za jedini gol presude, za 1:0 pobjedu Hajduka i novi Kup u vitrinama „bijelih”, a što ga je na blatnjavom terenu Stadiona JNA u Beogradu slavodobitno podigao kapetan Jurica Jerković.
Boljat je zabio gol Jantoljaku! Glavom!!!
Čudo da je Kalimero bio strijelac, a zabio je. I to Jantoljaku... Kronika navodi:
- Jerković je u 39. minuti izvanredno centrirao s lijeve strane, a najniži igrač na terenu Mario Boljat bio je brži od golmana Jantoljaka i loptu mu je glavom poslao u nezaštićenu mrežu!
Jantoljak je tada bio vratar banjolučkog Borca. Oduvijek su bile dobre veze na relaciji Rijeka - Banja Luka, za Borac je igrao branič Mario Brnjac, poznat najviše iz dresa Rijeke, a u obratnom smjeru bio je poznat angažman beskompromisnog stopera/snagatora po imenu Borče Sredojević na Kantridu.
Kako god, Jantoljak je u memoriji hajdukovaca poznat kao odličan golman, nije sporno, ali nadasve kao „sukrivac”, zaslužan što se Boljat upisao zlatnim slovima u hajdučku legendu za osvajanje kupa.
Ono kad je Boljat zabio Jantoljaku, zauvijek je urezano u pamćenju sredovječnih i starijih hajdukovaca.
Danas, eto, nema više ni Jantoljaka, ni Boljata. Sve je manje živih iz edicija skupljanja sličica sedamdesetih godina, ali ostaje zapis i sjećanja. Obojica povremeni reprezentativci, sa samo nekoliko, ali vrijednih nastupa za Jugoslaviju i Boljat i Jantoljak obilježili su finale Kupa 1974., prije više od pola stoljeća.
Hajduku je to bio četvrti od ukupno devet osvojenih Jugokupova, a Borac, ako se tada nije osladio kupom, iskupio se, nadoknadio je to 14 godina kasnije, 1988. kad je u u Beogradu u finalu sa 1:0 svladao favoriziranu Crvenu zvezdu.
Tužan trenutak neumitne smrti Jantoljaka, legende nadasve riječkog, ali i banjolučkog nogometa vratio nas je u sretan trenutak navijača Hajduka, skok Kalimera Boljata rečenog Goba i Špahera (nikad se nije ljutio na te nadimke) i pogodak u Jantoljakovu mrežu, gol vrijedan Kupa Maršala Tita!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....