VIDEO Hajduku nije pomogla ni najbolja igra svih vremena, ni pobjeda. Tu večer je definitivno zamrla ‘zlatna generacija‘

Još plovimo na valovima emocija predstavljanja knjige Hajdukova ‘71., ali ako je to bio početak zlatne ere „bijelih”, susret s Hamburgerom devet godina kasnije, u okviru revanša četvrtfinala Kupa prvaka, Svetog Josipa 19. ožujka 1980., bio je zacijelo the end, labuđi pjev te epohe. Istina, Hajduk je još gajio snove da bi mogao biti prvak, ali smrt Maršala Tita, zbog te objave prekinuta utakmica protiv Crvene zvezde taman kad je Hajduk igrao zanosno kod stanja 1:1 i potom poraz u ponovljenoj utakmici (1:3) odsvirali su kraj...

I kako da preskočimo uspomene na bitku Hajduk – Hamburger, u kojoj Hajduku nije pomogla ni najbolja igra svih vremena, ni pobjeda u Poljudu 3:2, nije se moglo nadoknaditi hamburških 0:1...

Priča je stara, znana, prežvakana. Pa ipak, podsjetit ćemo se:

- A da udarim glavom o zid, bi li pomoglo – zdvajao je u svlačionici u Poljudu Boro Primorac prije 46 godine navečer, a na današnji dan.

Boro Šekspir, kako ga je odmah po utakmici, za sutrašnja izdanja Slobodne Dalmacije prozvao Miljenko Smoje, više nije bio Pluton, što je bio nadimak koji ga je dopratio iz Mostara u Split, iz Veleža u Hajduk. Postao je – Šekspir. Tragičar.

Zabio je Primorac treći gol za konačnih 3:2, možda je trebao i ranije bit prebačen u napad znajući da je u ofenzivi opasan strijelac glavom, pa bi se moguće došlo i do potrebnih 4:2. Međutim, više nije bilo vremena. A prethodno, napravio je Primorac dvije kardinalne greške. U drugoj minuti nije izbio balun, zapleo mu se oko nogu, te je gorostasni Horst Hrubesch iskoristio poklon za gol-akciju i rano vodstvo Hamburgera 1:0. Time su Nijemci poduplali prednost, budući da su u Split – rekosmo - doputovali već sa 1:0 u džepu iz prve utakmice u Hamburgu.

Potom oko dvadesete minute, taman nakon izjednačenja, Šurjak je isposlovao penal kod stanja 1:1 (u međuvremenu je poravnao Zlatko Vujović) i Hajduk se mogao sasvim vratiti u utakmicu. Trener Tomislav Ivić s klupe je inzistirao da kazneni udarac izvede baš Primorac, da ga psihički izvuče iz greške i letargije, ali efekt je bio suprotan. Tragično razoran. Boro je traljavo pucao i Kargus je obranio.

Jedna nevolja ne dolazi sama, u idućoj akciji za Hamburger je poveo Holger Hieronymus (kasnije reprezentativac SR Njemačke) i sad je već bilo 1:2, ukupnih 1:3...

Koliko je Hajduk bio dobar, kvalitetan u toj epskoj utakmici, ljepotici za sva vremena, opisano je mnogo puta, preokrenuo je do kraja na 3:2 i ukupnih 3:3, što ipak nije bilo dovoljno za plasman u polufinale zbog famoznog pravila gola u gostima.

Slobodna je donijela naslov: Hajduku sve osim polufinala!

I uvijek se vrijedi podsjetiti kako je Hajduk tada zaigrao nogomet ispred svoga vremena. Velikom Iviću sekundirao je umješni strateg i meštar, nogometni istomišljenik, suigrač iz redova Splita i drug iz splitskog škvera Stanko Poklepović. Tih, rekli bismo 4 – 2 – 3 – 1, uz totalni presing na loptu po cijelom terenu, bila je tada apsolutna novina. Talijanski prorok Arrigo Sacchi pojavio se šest, sedam godina kasnije s tom idejom. Bila je to tada taktika i eksplozija energije za - jednokratnu upotrebu.

Nikola Vilić/Cropix

Ovako pamtimo postave, zapisane su:

Hajduk – Hamburger SV 3:2, revanš četvrtfinala Kupa europskih prvaka, stadion u Poljudu. Gledatelja 52.000. Sudac: Ernst Dorflinger (Švicarska). U 23. minuti Boro Primorac (Hajduk) nije iskoristio jedanaesterac, obranio je Kargus.

Strijelci 0:1 Hrubesch (2), 1:1 Zl. Vujović (21), 1:2 Hieronymus (24), 2:2 Đorđević (49), 3:2 Primorac (86).

Hajduk: Pudar - Zo. Vujović, Primorac, Rožić, Mužinić - Gudelj (od 62. Maričić), Krstičević - Zl. Vujović, Šurjak, Đorđević - Čop (od 62. Šalov).

Trener: Tomislav Ivić, pomoćnik Stanko Poklepović

Hamburger SV: Kargus - Kaltz, Hartwig, Buljan, Hieronymus (od 62. Bliemeister), Hidien - Memering, Magath – Milewski, Hrubesch, Keegan.

Trener: Branko Zebec, pomoćnik Aleksandar Ristić

Kako li je samo Boriša Đorđević izluđivao Manfreda Kaltza, u momentu najboljeg desnog braniča na svijetu, a uloga Ivana Buljana u momčadi Hamburgera bila je posebna priča. Tako je sudbina htjela, Buljan je ocijenjen „osmicom” kao najbolji nogometaš Hamburgera i zapovjednik pritisnute obrane, a Iko je sam podvukao, naglasio „ali faula nisam napravio”!? Igrao je pošteno i korektno, kao pravi profesionalac, a na kraju utakmice razmijenio je dresove sa svojim prijateljem Ivicom Šurjakom.

Kapetan Šurjak se pak sutradan morao javiti u kasarnu JNA u Ljubljani na služenje vojnog roka i tu negdje, te večeri definitivno zamire „zlatna generacija” Hajduka.