Ima tako nekih utakmica, ali i izreka, konkretno beštimji, psovki koje ostaju vječno zapisane u analima... Sićaš li se kad je ono Stanko Poklepović Špaco vika na suca i sočno mu zabeštima?! Utrča je s leđa u kadar malih ekrana i dobro ga se čulo.
- Kako se ne bi sića, kazat će danas sredovječni ili čak sad već postariji navijač Hajduka.
E, pa to je bilo 14. ožujka 1992., prije ravno 34 godine. Igrao se prvi hrvatski derbi u neovisnom hrvatskom nogometu, Dinamo se u trenutku zvao HAŠK Građanski i u trećem kolu tog prvog prvenstva HNL-a, u goste mu je u Maksimir dolazio - Hajduk.
Utakmica koja je odmah usmjerila Hajduk ka tituli prvaka, jer je slavio sa 2:1, a HG je tavorio i na kraju bio tek peti. Iza prvaka Hajduka drugoplasiran je bio Zagreb, treći Osijek, četvrti Inker Zaprešić (koji je te sezone i kup osvojio, prvo Rabuzinovo Sunce), a HAŠK Građanski – rekosmo - tek peti je bio.
E, ali nismo odmah znali da će „modri” iz Maksimira biti tek peti. To je bio derbi, prvi takav u novim okolnostima. Hajduk je samouvjereno došao u Maksimir i slavio pred 10.000 gledatelja sa 2:1 golovima Ante Miše u 47. i Ardijana Koznikua u 64. minuti. Za HG smanjio je Željko Adžić iz kaznenog udarca u 74. minuti.
Sudio je izvanredno Mateo Beusan iz Dubrovnika i kontrolor suđenja dr Damir Matovinović iz Rijeke dao mu je odličnu ocjenu. Sjeća se toga Teo s nostalgijom dok jučer preko mobitela i poruka vrtimo film uspomena. Beusan nije ovih dana na svome Stradunu, nego je u Varaždinskim toplicama na rehabilitaciji, čuva zdravlje naše „oko sokolovo”.
Špacina beštimja, „...bemti mliko materino” bila je upućena u posljednjim, dramatičnim trenucima utakmice pomoćnom sucu Boži Mamiću iz Bjelovara, Mamić je naočigled „ukrao” korner, dosudio je udarac s kuta za domaće, premda je bilo lako vidljivo da se radi o gol-autu za Hajdukova vratara Vatroslava Mihačića.
Špaco je puka‘, izletija s klupe u kadar, zavika‘ i uša‘ u legendu. (ulet u kadar je 6.50 minuti)
Mnogi na stranicama društvenih mreža koje tretiraju „Hajduk kroz povijest” zazivaju taj detalj u stilu „Špaco je naprosto sve na svitu s ovim uletom u kadar...” Prema je beštimja oštra, surova i prosta i ne oslikava Špacinu u suštini dobru dušu, ona u sebi sadrži onu osnovnu hajdučku poruku: o čojstvu, poštenju, dišpetu, prkosu moćnome...
Iz tog darovanog kornera HG ipak nije izjednačio, a sve možete vidjeti lako na You Tubeu, zapis tamo pri kraju kad Špaco u svome tipičnom bež-mantilu, kaputu ulijeće u kadar okrenut leđima i obraća se Boži Mamiću iz Bjelovara.
Bio je Poklepović i kažnjen, digla se bura i buna, ali nadasve je ostala legenda o treneru koji u trenutku nije mogao otrpjeti nepravdu, krađu, pa je reagirao kao je reagirao.
Hajduk je pobijedio u tom susretu, igrao je u sastavu Mihačić, Španjić, Novaković, Štimac, Abazi, S. Bilić, Jeličić, Miše, Mornar (od 65. R. Vladislavić), Vučević, Kozniku.
Kroničari su zabilježili kao pravu poslasticu duel na sredini terena između Gorana i Zorana, Vučevića i Mamića pri čemu je Vučević izašao kao pobjednik, a za najboljeg igrača utakmice Slobodna Dalmacija je odabrala Antu Mišu, strijelca prvog pogotka za Hajduk.
HAŠK Građanski, da se i njih prisjetimo, igrao je u sljedećem sastavu: Ladić, Židan, Z. Mamić, Gašpar, Peršon, Ištvanić, Duspara (Šoić), Adžić, Vlaović, Vig (Peternac), Z. Slišković. Trener HAŠK Građanskog bio je Zdenko Kobešćak
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....