Kako da to, molim vas, preskočimo: Zoran Vulić 4. listopada ima 64. rođendan i želimo mu sretno i berićetno i uvijek je dvije godine mlađi od šofera vašeg vremeplova kojem je također listopad rodni mjesec i nije da mu na tome ne zavidimo, jesmo i te kako, što što je mlađi dvije godine.
Nekako smo se preklapali cijele karijere, prvi naš raport s treninga prvotimaca „bijelih” bio je kad je trener Tomislav Ivić u zimskim pripremama uoči dvoboja protiv Hamburgera tog siječnja 1980. prvotimcima priključio nekolicinu darovitih juniora, među njima se isticao – Zoran Vulić.
Prvi raport s treninga mene 20-godišnjaka i na njemu Vulić, 18-godišnjak.
Tako da znate koliko se pratimo i – volimo. Ako je katkad bilo štogod hrapavo brzo smo izgladili. Je li tako Vule?
Vulić je mogao igrati baš sve što mu se prohtije i to vrhunski, odnosno što se prohtije trenerima. Od desnog beka do lijevog krila, a na branku nije morao stati, to je za njega uradio otac Ante, odličan vratar „bijelih” u post-Bearinu razdoblju i k tome vrstan pucač jedanaesteraca.
Otac i sin Vulić, Ante i Zoran jedna je od sjetnih, predivnih Hajdukovih storija.
Vulić iz Varoša, s padina Marjana, iz Gajeve, Mandalinskog puta, Puntarske, nikad točno ne znamo, ali tu je, domicilno, autohtoni stari fetivi Splićanin a – svjetska klasa.
Koliko ih je takvih danas, ha?
Ivica Osim ga je posebno volio, nitko kao Osim. Jesu ga cijenili svi domaći treneri, da ih ne nabrajamo, a Stanko Poklepović je od Vulića napravio libera i otvorio mu nove vidike karijere, međutim Osim je taj kao izbornik Jugoslavije koji je obožavao Vulića. Znao je da mu Vule može igrati sve.
Splićani rado podcijene svoga, a kad ga je Osim uvažavao, e to je onda imalo značaj!
Dokazao je Vulić u Hajduku da je svestran, ako treba čuvati Tucea, Vulić je desni bek i Tuce ne mrda. Ako treba biti lijevi bek protiv Anderlechta 1994. u Ligi prvaka u Bruxellesu, eto ga. Ako treba biti stoper (na Pančeva) ili libero (kao Holcer ili Beckenbauer), zovi Vulića. Odradit će rolu profesorski.
A počeo je kao plemeniti veznjak i golgeter, jer kad je Zlatko Vujović otišao u vojsku „sedmicu” je odjenuo Vulić kao nasljednik Žungula i Zlatka i zaredao golovima.
- Gdje ste sad ovoga našli? – zdvajala je Jugoslavija u balunu videći u Vuliću nastavak golgeterskog slijeda „bijelih” sedmica.
Kao trener je posebna priča i prvi mu je šansu ukazao Ivica Šurjak, sportski direktor „bijelih” imao je poseban nos da probere što posebno vrijedi. Vulić je zarana bio Šurjakov izbor.
Vulić je kao trener osvojio i titulu prvaka (dojmljiva 2001., poput Luštičine 1971.) i kup i u nekoliko navrata je vodio „bijele”.
Mnogi bi odavno željeli vidjeli Vulića iznova pod skutima Poljuda. Hajduk bi bio jači. Bilo da je prvi trener, šef omladinske škole, trener juniora, demonstrator.
Ne zazivamo ga da zamijeni bilo koga na sadašnjim funkcijama, bože sačuvaj, ali svaka od tih odgovornih funkcija imala bi u Vuliću pravog čovjeka na pravom mjestu. To što je izvan Hajduka šteta je za „bijele”.
A 4. listopada se rodio i Nikola Vlašić, 1997., sada već puni 28 i zamislite da je na snazi ono staro „Miljanovo pravilo”, da nogometaš ne smije u inozemstvo sve dok ne navrši 28. Sad ga više ni Miljan Miljanić ne bi mogao zadržati, a gdje li je sve već dosad Niksi bio. Davno je to bilo kad je u Hajduka igrao.
Vlasnik je donedavno rekordnog transfera Hajduka, prodan za što krpe što konca preko 10 milijuna eura u Everton, po većini relevantnih izvora. Bio je prije svega obiteljski projekt tate Joška, a Hajduk ga je pratio najbolje što je znao i umio, te se Nikola zvani Niksi etablirao brzo kao vrhunski potencijal i potom reprezentativac.
Malo je u medijima koliko bi trebao biti i za takvu priču uvijek su krivci na obje strane. Ili ga novinari malo zovu ili se on nerado odaziva. Bit će da je oboje.
Tek, pamtimo pompu kad je na rođendan polagao vozački ispit, bio je glavna faca Hajduka, kao Livaja danas, gdje bi se pojavio bila bi to vijest, kao da je Maradona po Napulju, trčalo se za njih, Niksi vamo, Niksi tamo. Bilo na šoferskom ispitu ili u šetnji Peristilom s ostatkom momčadi. Biuo je frontman jedne epohe Hajduka, jedini napadač u trenera Damira Burića. Danas mu u inozemstvu dobro ide i neka samo tako nastavi, tek mu je 28...
Sretno Vuli i Niksiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....