Zašto Hajduk nije bio prvak 1985. godine, kad je imao sjajnu momčad i trenera Stanka Poklepovića i činilo se – sve u svojim rukama i nogama? Nije, jer je kaskao za Sarajevom... Šansa je bila međusobni dvoboj protiv Sarajeva u Poljudu tog 14. travnja 1985. godine. Pobijediti „bordo-bijele” u izravnom dvoboju.
Hajduk – nije uspio. Sudio je Frano Bašica iz Dubrovnika, slavni sudac yu-epohe, ali nije imao petlje da u Poljudu dosudi jedanaesterac, kazneni udarac na Gudelju pri kraju utakmice, odmahnuo je rukama, igra se nastavlja, bilo je i ostalo 0:0.
Trebalo bi varljivim VAR-om pregledati taj duel, ali teško je to danas, četiri desetljeća kasnije.
Hajduk je žugao na Bašicu, bili su ljutiti i Ante Žaja i Jere Burazin, dvojac važnih funkcionera koji su suce „držali u šaci”, ali im, eto, Bašica nije svirao penal na Gudelju, a mogao je...
Bašica se pravdao, da penal nije baš bio i da je on hajdukovac, nije vidio isto kao Gudelj, Žaja i Burazin i publika... Makar je nosio Hajdukov prsten pečatnjak i nije to skrivao, dapače.
Svi su to znali, to za prsten, i opet su ga delegirali na derbi Hajduka, uvjereni u njegovo poštenje i sve je to skupa bilo pretežak uteg za poštenog dubrovačkog arbitra koji je želio biti pošteniji i pravedniji i od Boga samog i sumnjivu situaciju nije dosudio u korist Hajduka. Da mu ne bi netko prigovorio.
Šampionsko Sarajevo ostalo nam je u pameti, trener Boško Antić (znate onu iz doba Sarajeva prvaka 1967., „a dva Boška sa dva ćoška”, to ka‘ oće reć Boško Prodanović i Boško Antić, desno i lijevo krilo Sarajlija), a momčad šampiona sa sarajevskog 1985. smo upamtili naizust i dan-danas:
- Đurković, Radeljaš, Kapetanović, Milak (Janjoš), Jozić, Hadžibegić, Jakovljević, Vukičević, H. Musemić, S. Merdanović, Pašić.
Opasna momčad.
Hajduk je u tom derbiju 0:0 protiv Sarajeva igrao u sastavu, po dresovima od 1 do 11 ovako: Pudar, Španjić, Miljuš, Gudelj, Tipurić, Ćelić, Zl. Vujović, Slišković, Zo. Vujović (Adamović), Bakrač, Vulić.
Po nama iz ove perspektive: svemirski snažan Hajduk! A samo drugi?! Kao i ovi današnji momci pod paskom Gonzala Garcije. Samo drugi.
Prije 41 godinu igrao se, dakle, derbi u Poljudu, dalekosežan za utrku za prvaka, bila je to jalova večer „bijelih” kad Dubrovčanin Frano Bašica nije dosudio penal za Hajduk.
Nije htio, a imao je na ruci prsten Hajduka. Penal mu se nije učinio. Kao što svima „bijelima” jest. I prvak je postalo – Sarajevo. Snažno Sarajevo, nema se šta reć...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....