Želio je sina, a žena mu rodila ‘dite‘, još mu je Hajduk bezočno pokraden; ta je kći napisala kultnu pjesmu ‘bijelih‘

Priča je stoput ispričana, ali dok je Hajduka ostat će vječna, kao što i Hajduk živi vječno. Na današnji dan, jedan od najtužnijih u bogatoj povijesti Hajduka, bogatoj i po porazima, neuspjesima, a ne samo po sreći i zadovoljstvu, upisan je 11. srpnja 1976. godine, za hajdukovce je poput grčke tragedije.

Tog dana, uzgred rečeno, rodila se Lući Slivar, ona će kasnije napisati jednu od najljepših poema, pjesama i oda Hajduku (‘zauvik ćeš ostat nebo iznad mene...‘), a njen otac, ponosni tata Branko (i mama Snježana) te su vrele srpanjske nedjelje iščekivali – sina...

Nije se onda baš znalo tko će doći na svijet, ‘nosi li roda‘ sina ili ćer, likari i babice su radosno uzvikivali ‘dobili ste sina‘ ili ‘dobili ste – dite‘, odnosno ćer...

A tata Brank...