Kolporter Ante Lizatović, u romantičarska vremena Hajduka, Grada Splita i njegova pazara šezdesetih, „parkirao” bi svoja kolica s pregršt novina blizu ulaza u Svetog Domenika i onda bi vabio, mamio potencijalne kupce, navijače „bijelih” dakako i uzvikivao slogane:
- A dva beka, su dva kraja, Vinko Cuzzi i Ante Žaja!
Ili...
- Za pobjedu treba veza Matijanić – Nadoveza!
Kad je prošlo nekoliko godina i na scenu je stupila Hajdukova „zlatna generacija” sedamdesetih, naš je Ante imao novi slogan:
- Obrana je kao nožić, Vilson Džoni i Vedran Rožić!
E pa Vilsonu našem, Viliju dragom Džoniju ove srijede 24. rujna 75. je rođendan! Sretno!
Svake godine u zadnje doba mu čestitamo rođendan i u medijima, da zna da ga ne zaboravljamo, jedan je od onih koje ne preskačemo u obljetnicama, Hajdukov zaslužnik:
Prije četiri godine primjerice, ovako smo pisali i čestitali mu:
- Vilson Džoni danas slavi rođendan i legendarnom hajdukovcu čestitamo. Jedan od sudionika osvajanja slavne šampionske titule Hajduka 1971. godine, standardni desni branič, sad je napunio 71 i rado se sjeća:
- Bila je to tek prva moja titula, ali najveselija, jer se dugo čekala i evo je prošlo 50 godina, ne možeš virovat, ko bi reka...
Sad je Džoni ima 75, što se u četiri godine promijenilo? Malo toga. Hajduk i dalje čeka titulu prvaka, a i Vili s njim. Nekako manje izlazi nego prije ili nam se to samo čini, jer i društvo se prorijedilo, a ni na utakmicama nije redovit ka prije:
- Htio sam u subotu na derbi, baš jesam, već sam skoro krenuo, pa se predomislio. Ipak mi je to štrapac. Kako je završilo, bolje da nisam bio...
Zato ove srijede „u Lubina” kako zove „svoj kutić” gore iza Svetog Frane, okupit će se društvo i nazdravit Viliju ka‘ i ranijih godina. Bit će veselo...
Treba li ponavljati da je - na stranu svih pet kupova u nizu - osvojio tri titule prvaka Jugoslavije s Hajdukom, 1971., 1974. i 1975., a da je četvrtu Hajdukovu iz zlatnog desetljeća onu 1979. odigrao i to sjajno u „pogrešnom” dresu, bio je član Dinama.
- A stoput smo to ispričali. Takve su bile okolnosti, u ljeto 1978. Vlatko Marković me želio više nego Tomislav Ivić i tako sam se našao u Dinamu.
Hajduk je postao prvak spram Dinama na račun bolje gol-razlike, a jedni i drugi osvojili su po 50 bodova.
U Dinamu je postao i najbolji nogometaš Jugoslavije za godinu 1978., pola je doduše, proljeće, igrao za Hajduk, a pola za Dinamo, ali je presudila ta doista izvrsno odigrana jesen u modrom dresu.
Kasnije je nastupao u Njemačkoj, za Schalke 04 i Wattenscheid 09, vratio se doma u Split i radio je u omladinskoj školi Hajduka. Bio je talent skaut.
Sve su to iznova vadi u trenutku rođendana, Džoni je porijeklom s Kosova, iz Prizrena je familija zlatara doselila u Split, tri su brata zlatarevo zlato, sinovi oca Gjona Gjonija (Džon Džoni): Jakov čuveni vaterpolist Jadrana, pa Vilson i najmlađi Rikard koji je zamalo i sam postao prvotimac Hajduka, nije dogurao dalje juniora, ali se čekala u trenutku bekovska postava prve momčadi Džoni – Džoni. No, naprijed je išao samo Vilson.
Povremeni reprezentativac (četiri nastupa, prvi još 1974.), trpio je oštru konkurenciju, a kad vidimo mnoge kasnije što se izredaše na desnom beku, pa i sada friške prvotimce, Džoni je za njih bio tata-mata.
Bio je i precizan izvođač jedanaesteraca, s bijele točke, ne bi Ivić poklonio povjerenje bilo kome, pucao ih je i u Dinamu kraj Zlatka Cice Kranjčara.
Mali je sve to podsjetnik za Vilija, 75 svjećica na torti nije malo, a opet ima još toliko toga prevaliti da dosegne najstarijeg hajdukovca, golmana Stanka Mrduljaša, Babo je prije mjesec dana napunio devedeset i Džoni je spram Babe ka i mladić!
Sretno za Vilija, beka ispred svoga vremena, ofenzivca i pada nam na pamet Edo Pezzi, vraća nbam sjećanja na dane uz tranizistor, a bez Hajduk Digitala, kad bi prenosio „iz male kutijice” i govorio, predočio bi nam situaciju:
- Ide Džoni preko desne strane i gleda kuda s tom loptom...
E, pa sretno ti Vili naš!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....